SRECA NA SANKU

Tek sto sam uspio nalaktiti ruku na sank i centrirati dupe na barski stolac u restoran je uletio jedan moj suseljanin. I rece osoblju : " Imas za razmjeniti novcanicu od 1000 kuna ? ".

"Joooj nemam, ti si vec drugi koji me to pita u posljednjih sat vremena" odgovori mu cura za sankom. " Bas nista sitnog ? " u nevjerici nastavlja moj suseljanin. Taman kad se namjeravao okrenuti, otpozdraviti i krenuti prema izlaznim vratima u slabo posjeceni lokal te veceri uletava bradati covjek koji uljudno zazeli "dobru vecer". "Gospon, da nemate mozda vi za razmjeniti 1000 kuna ? " upitao je moj suseljanin. Covjek se latio djepa, izvadio novcanik iako je prije toga s poluteskim uzdahom i slabasnog glasa prozborio "tesko da imam...gdi ce ova sirotinja ...ali...mozda bas danas Vi imat srece". Pod njegovim prstima poceli su sustati "papiri". Novci , penezi, kinta kak velimo mi na selu. Bunt novaca u manjim apoenima. "Izgleda da ce biti...1000 kuna, evo, preborijti sami ! " odvratio je sad vidno glasnije nepoznati gost lokala.

"Ha, eto kaj je sirotinja " pokusava se radosno i zafrkantski izraziti presretni vlasnik novcanice u apoenu od 1000 hrvatskih kuna . Razmjenili su novcanice na sanku. Htio , ne htio moje oci i usi su bile svjedok sretne razmjene. Slucajni prolaznik "debelog" novcanika na sve je kratko rekao pomalo filozofski i neprimjereno prostoru u kome se nalazio : " Covjek samo treba ponekad imati srece ! ".

Suseljanin je narucio pice za slucajnog gosta , gemist od kutjevacke grasevine i za sebe toceno pivo te zamolio curu za sanku da mu naplati tu rundu. Platio je sitnim novcima koje su nedavno promjenile novcanik i vlasnika.

" Vidis, veceras ne bi nista ni popio u lokalu da nisam uspio razmjeniti novce, jer nema smisla da te zajebavam sa tako krupnom novcanicom a za malen iznost racuna, znao sam da mi ne bi mogla vratiti kusur. Ujutro mi kceri idu u skolu a ja im ne bi mogao dati novaca . Trebao sam jos jucer u ducanu razmjeniti tu novcanicu ovako ce ipak moje cure sutra imati nesto sitnog za ponjet u skolu ." Pice je popijeno, dva gosta i kusur novca su napustili lokal.

Pod mojim nepcima se gnjezdio okus kave. Novine sam vec bio dobrano rasirio po sanku na koji se naslanjao sada samo jedan gost. Vec sam bio na dijelu novina koje potpada pod "crnu kroniku". Ljudi spomenuti u toj sekciji novina manje-vise "nisu imali srece".
--------------

Napomena :
( Pri pisanju ove istinite crtice iz stvarnoga zivota namjerno sam upotrijebio literarni ton, ne u duhu obicnog blog zapisa, nego sam se malo "literarno" poigrao sto inace ne cinim cesto pisuci na ovom blogu. Cisto da odrzim formu. Ali ovo je samo iznimka. Svoje literarne pokusaje ne objavljujem na blogu. E tak ! )