BANANA SPLIT

Banana Split je odlicna slastica. U razgovoru za fontanom krenula je prica. Zasto tu slasticu nitko ne nudi u ovim nasim krajevima ?

Delicija.

Prvi put sam se s tom delicijom upoznao na pocetku 90-tih u Selcu. Onih ratnih godina kad su nasi strahovali hocemo li se moci vratiti doma preko Karlovca ( koji je bio stalno bombardiran ) ili preko Ljubljane.
Poznato virovsko odmaraliste u Selcu je svake godine primalo nas Podravce zeljne mora i sunca. U tom odmaralistu su ljetovale generacije Virovaca i nas iz susjednih mjesta. Jedne godine sam bio pocascen atmosferom Selca.

Dvije stvari su me tada fascinirale. Batine koje smo dobili na nekoj terasi od domacih balavaca koji su mislili da smo " purgeri ". Druga stvar je bio odlican "BANANA SPLIT" u lokalnoj slasticarnici. Koja ironija. Da su znali da jedemo deliciju u kojoj imaju rijec Split ne bi nas nikad napali.

Pih, pubertetlije !!!

To je bas bilo ono doba ogromnog razdora izmedju sjevera i juga Hrvatske. Ali Banana Split je bi najjaci. Razrezana banana, kugle sladoleda, slag, topli preljev od cokolade, minijaturni suncobran na najvecoj nadmorskoj visini u tanjuru.

Bilo je i nekih puno intimnijih stvari kojih se rado sjetim. Bila su to prva vodjenja za rukice po rivi. Pravili smo se vazni. Mi, pubertetlije. Sanac se vodio za rukicu s Antoniju, a ja s Almom. Alma se udala prije par mjeseci.
Tog smo ljeta mnogi iz nase generacije stavili rincice " medicinke " na uha.

Mos si mislit koji smo bili frajeri kad smo se vratili u nase selendre. Mene je to brzo proslo. Skinuo sam ju nakon godinu dana nosenja. I uvijek je bila samo "medicnika". Nista drugo.
Te godine smo pjevusili na plazi prije ulaska u tada prilicno hladno more ( lipanj ) Enigmin hit " Let's come together ...right now...oh, yeah... sweet harmony..." . Neka domaca ekipa se preseravala na betonskoj plazi sa postavljenim stolovima na kojima su iznjeli neke miksete , elektroniku za miksanje glazbe.

Sto li je vec bilo. Tada smo pokupili tu foru miksanja ploca i pokusavali isto izvesti doma na nasim gramofonima. Moja glazbena ambicioznost je uzrokovala trganje iglice na obiteljskom gramofone zbog cega sam dobio litre, litre "jezikove juhe". Ali gramofon je slozen te svira i danas.

I vise ne pokusavam glumiti DJ-a. Gitara mi je draza.

A ni banana split nije daleko. Moram nauciti aranzirati tu slasticu pod svaku cijenu. Sljedeci put kad budem tamanio kolace u Picoku predlozit cu osoblju malo fleksibilnosti. Odmak od kremsnita.