19.12.03

BOK JAKUPINA

Tuzno je kako neki dani dobivaju gorak okus nakon odlicnog pocetka. Ujutro sunce, izgledalo je da ce biti tako lijepi dan. Usprkos mrazu i zimi. Pucao sam od energije. Dosavsi doma navecer iz Bjelovara rekli su mi da nema vise Jakova. Prestalo je kucati srce toga velikog covjeka. Moj stric koji je godinama zivio u Osijeku.
Covjek uz koga sam proveo bezbrojne osjecke dane za vrijeme studiranja. Bio je covjek koji je prosao toliko toga , dobio i gubio toliko bitaka, zivio dosljedan sebi , svojim stilom, svojim nacinom i svi smo znali da se nikada nece moci promjeniti. Da jednostavno sve voli raditi na "svoj" nacin.
Prerano smo ga izgubili. Iako je bio covjek koji je uvijek govorio da nema za cime zaliti jer je toliko toga prosao mogao je jos puno toga napraviti. Prica nije ispricana sasvim do kraja. A koliko price, osobne tajne, ispovijesti djelili smo tih dana kasnih devedesetih...Price i dogadjaje koje je znao u detalje jer je zivio na zanimljivim mjestima, medju zanimljivim ljudima, kraj uzbudljivih dogadjaja.
Toliko smo puta ih ponovno pricali, cesto neke koje su davale pouke i odgovarale na neka univerzalna pitanja koja prosjecan covjek trazi od zivota. Bio je duhovit, koristio ironiju, uvijek komunikativan. Um koji je do zadnjega pamtio cinjenice do u detalj. Zbog naravi svojeg tadasnjeg posla prosao je svaki kutak bivse Jugoslavije.
Kao briljantan poslovni covjek uvijek je ucio iz gresaka koje je priznavao. Znao je svoj posao i radio ga odlicno, iako je ponekad njegov osobni zivot trpio vise nego li je to zelio priznati.
Nikada necu zaboraviti sva ona jutra prije odlaska na predavanja kada bih se spustio sa kata dolje u kuhinju gdje je vrlo cesto vec cekalo neko toplo pecivo doneseno iz pekare, jogurt, i topla turska kavu koju smo obadva voljeli ispijati komentirajuci najnovije vijesti sa radija.
Jakupina ce u nedjelju zadnji put doci na svoje Blandisce na kojem je zadnju put bio prije mjesec dana kada se pojavio onako iznenada, bas u svom stilu, izrazito raspolozen.
Ovoga puta biti ce drugacije. Puno drugacije.
On je bio zadnji koji me znao nazivati Daliborcek. Samo deda i on su me tako zvali.
Fali ces mi , Jakupina . Faliti.

No comments: