FRISKI ZRAK U GLAVI

Vratio se iz setnje. Trebao mi je friski seoski zrak. U cipeli me na desnom palcu zuljio neki vrag. Vani rominja kisica. Posljednje kapi ove kalendarske godine padaju na selo.
Malo pada, pa stane. Otvorim kisobran, zatvorim kisobran. Esspreso je bio genijalan. Tijelo kavinog okusa bilo je robusno sa primjesama zemljinih, smedjih tonova.

Procitao sam na blogu Dragana Antulova jedan zapis prije nekoliko dana o nekoj web stranici na kojoj je povijest zrakoplovnih nesreca. To me malo prije podsjetilo da upitam jednog poznanika koji je se takodjer nalazio u restoranu o onoj zrakoplovnoj tragedija koja se prije vise od 20 godina dogodila iznad Vrbovca ( oko 30 km zapadno od Zagreba ) On je na svoje ocio vidio tu strahotu.
Avioni su se sudarili u letu. Bili su na skroz istoj visini i u istoj putanji. Koji peh, covjece !
Razbacane ostatke. Kaze da je bio zbilja bed. Kilometrima razbacano sve unaokolo.

Ta nesreca kolko vidim spada medju 100 najjacih po broju zrtava ( 176 ). Sudarili su se British Airways i avion neke privatne kompanije iz bivse Juge.
Nismo razgovarali samo o morbidnim temama. Na svu srecu u restoran je galantno usla moja stara skolska frendica i odonda su krenule samo ljepse teme. Bio sam tak dobro raspolozen da sam se poceo uobicajno gluparati .