Friday 30 May 2003

PODRAVKA NA VARŠAVSKOJ BURZI


Vrlo zanimljiva vijest stiže iz velikog prehrambenog giganta Podravke, jedne od rijetkih globalnih kompanija hrvatskog porijekla.
Uprava Podravke namjerava uvrstiti dionice tvrtke do kraja godine na jednu stranu burzu. E, sad na koju bilo je pitanje ? U prvi tren me iznenadilo kad sam čuo da je riječ o varšavskoj burzi. Ali kad se uzme u obzir da Poljska ima odlično razvijeno tržište kapitala, i da je tamo moguće dosta lako prikupiti investicijski kapital, onda je ova odluka logična ( Podravka je u Poljskoj prepoznatljiv brand ).
Nije čudno nimalo da dionice Podravke izlaze konačno na vanjsku burzu jer na Zagrebačkoj burzi cijena dionica ( stagnacijska ) ne zadovoljava nikoga jer je poznato da cijenu " drže " veliki mirovinski fondovi. Izlazak na stranu burzu je usluga malim dioničarima ali i financijskom zdravlju tvrtke.
Financijska direktorica Podravke kaže:




Prema najavi financijske direktorice Podravke Nevenke Cerovsky, prilikom današnjeg predstavljanja nove tranše iz programa komercijalnih zapisa, ova prehrambena kompanija planira izaći na Varšavsku burzu, a iz Podravke se uskoro može očekivati i izdavanje kunske obveznice.
Izlazak na Varšavsku, najjaču tranzicijsku burzu, inicirala je Erste banka, i do toga će vrlo vjerojatno doći prije ulaska Poljske u punopravno članstvo Europske Unije. Što se tiče izdavanja kunske obveznice, ona će uslijediti nakon što Ministarstvo financija plasira kunske državne obveznice i nakon što se vidi kako će tržište reagirati na njih, dodala je Cerovsky. (20.05.2003)

Izvor: Banka Magazin

Thursday 29 May 2003

ZEC U BRAZILU


Ako tko zna govoriti portugalski evo mu zanimljive vježbice. Naime, Miss Lex , poznata spisateljica webloga u Brazilu nedavno je pisala na svojem postu ( od 27.svibnja ) o " jedinom hrvatskom blogeru na svijetu " ( dobro, nisam skroz jedini , ali kao da jesam u ovoj hrvatskoj weblog tišini ).
Brazil je po broju weblogova druga zemlja na svijetu i u privatnoj korespodenciji s Miss Lex saznao sam da u Brazilu cijele jedna nova generacija literature izranja iz zajednica koja su se oblikovala pisanjem webloga. Naravno, ja sam već mnogo puta govorio da je weblog odličan medij za promociju pisca i vlastitog stvaralaštva. Ali, hrvatski pisci još izgleda nisu otkrili weblog.
Miss Lex piše u svom postu:


Meu Deus! Eu me lembrei que năo falo inglęs! Putz! Eu năo falo nada!!!
Aconselhem-me: devo mandar um mail na linguagem dos sinais ou em Braille?
Estados Unidos, Portugal, Espanha, Itália, Japăo, China e até a Nova Zelândia mandaram emissários a fim de verificar o que acontece nestas paragen.
Sem falar na Croácia e no Zec, dono do único Blog croata no mundo!


A ja ću još samo jedno reći : Viva Ignacio Lula ! To je njihov novi presidente koji pokušava srediti kaos u zemlji i boriti se za pitanja malih i običnih ljudi.
Viva Lula !
Brazilska ljekarna gospodične Miss Lex iza čijeg se imena krije simpatična Claudia.
http://www.nafarmacia.blogger.com.br/

HRVATSKI BLOGERI, AJDEEEEEEE VEĆ JEDNOM !!


Nakon nedavno završene weblog konferencije u Beču o weblogovima zaključak koji mi se nameće: toliko toga se kotrlja iza brda( vezano uz blogove ) da još ni sami nismo svijesni kud će nas to odvesti. Oni koji ne djele moj entuzijazam i uzbuđenje oko weblog/blog ludnice ili ne razumiju što weblog doista jest, što može biti i koje sve mogućnosti nudi .
A možda su samo ignoranti i bahati igrači. E još samo da imamo hrvatsku platformu za weblog izdavaštvo gledali bi me malo drugačije.

Još kad bih uspio objasniti ljudima iz VIPNET-a i HTMobila kakve bi oni koristi od toga imali...
Eh..da..No, klima u ovoj zemlji je nevjerojatno nepogodna za takve projekte.
Ni u snu nisam mislio da ću naići na takove zidove i toliko ignoranata. S jedne strane neke ljude razumijem.
Mala smo zemlja, malo tržište, za kruh treba zarađivati. Jasno mi je da informatički časopisi gube svoj mediokretski utjecaj jednom kad se hrpe blogera raspišu o onome što i oni nude ( sadrzajno gledano ), jasno mi je da se freelance novinari boje za svoje guzice jednom kad otkriju da mnogo hrvatskih blogera ima što za reći iz raznih tematskih područja.(Zašto bi se bojali- pa nek počnu pisati svoj blog- urednici bi u vidu tih blogova imali pravi inkubator freelance novinara i po potrebi ih angažirali prema kvaliteti koja im je potrebna ) ). Zašto čitati neki lifestyle magazin kad će se s vremenom profilirati neki hrvatski blogeri koji će pisati bolje tekstove, kompetentnije nego neki kolumnisti-bogovi ( nedodirljivi ) ?

Kao da ta konkurencija koja će doći iz weblog zajednice predstavlja prijetnju mnogim samo-bogom-danim kreatorima raznoraznih sadržaja u ovoj zemlji. Ali to neće moći dugo ignorirati.
Zato bi svim tim medijskim igračima bilo bolje da weblog shvate kao šansu i priliku , a ne kao prijetnju i da se malo oslobode od svoje uskogrudne omče komercijalnog interese.

Dajmo prilike građanima Hrvatske da surađuju, dijele, diskutiraju, da se zabavljaju, da se izražavaju, da postanu aktivni sudionici dijaloga u ovoj zemlji ; od tema kao što su- je li Klaudija na Eurosongu bila obučena lijepo pa sve do teme je li Balto Jalšovec u pravu kad namjerava potrošiti nagradu od 100.000 kuna koju je dobio za promicanje demokracije na kupnju dijelova za traktor.
Nemojmo se bojati vlastiog glasa. Bez obzira što nismo literate po vokaciji.

Mala smo zemlja. Jedno kad se pročuje : znaš, stari, ima ti jedna stranica na internetu, gdje dođeš i registriraš se , sve traje dvije minute i možeš upisati prvi sadržaj na svoju webstranicu, bez poznavanja web dizajna i programiranja i sve to za O kuna, nije to za infrormatičare - to je za nas obične ljude ( SVATKO TKO ZNA POSLATI MAIL ZNA RADITI I STVARATI WEBLOG NA INTERNETU - POSTUPAK JE GOTOVO ISTI ) koji začas na taj način mogu početi stvarati sadržaje na internetu ; biti sami svoji izdavači ; izdavati vlastite novine na internetu ( besplatno ), pisati vlastiti dnevnik na webu, stvarati zajednicu prijatelja koji će pisati svoje blogove, komentirati i diskutirati zajedno o zajedničkim temama ( baš kao što smo svojedobno diskutirali na forumima ), surađivati s mnogim ljudima, i tako dalje dalje...

Ja se toplo nadam da će ta faza uskoro doći. A zašto bi netko morao pisati weblog ? Nemora, ali je jednostavno i zabavno, i može se povezati s ljudima s kojima djeli iste ili slične interese, može povećati filtriranje medijskog sadržaja u ovoj zemlji, može povećati demokratičnost internet medija a i općenito demokratske kulture i svijesti, može kreirati znanje i ponuditi ga drugima a u isto vrijeme proširiti znanje u suradnji sa drugim blogerima koji su dobri u nekim drugim područjima, može povećati šanse za ono što ja zovem: proces smanjenja hrvatskog jala. :-))
Svakodnevno sam svjedok ljudskih taština i egoizama koji mogu biti ograničavajući faktor u komunikaciji. Weblog daje neku vrstu otvorenije svijesti, spremne djeliti a ne da iz svakog našeg akta ili riječi vrišti onaj osjećaj :" to je moje- to sam ja rekao- ja sam jedini u pravu- ja sve znam."

Weblog potiče empatiju, altruizam, suradnju , dijeljenje, i još mnogo toga što je sada teško ovdje demonstrirati na neviđeno. Pišite weblog i ne obazirite se na kritike svoga pisanja- pisanje webloga nije literarni natječaj.
Imajte to na umu.
Jednom kad se oduševiti weblogom kao sredstvom za publiciranjem vlastitih misli, opservacija o svijetu oko sebe, razglabanjem o temama koje vas zanimaju shvatiti će te koliko zapravo imate jedinstveni glas i osobnost ( to nije narcizam , OK ? !! ). Kristalizirati će se vaše misli i počet ćete shvaćati koje su vam stvari važne.
Pisanjem webloga polako će te otkrivati neke nepoznate dijelove sebe i svoje interese. Pa, onda blogajmo ! Zaboravite ignorante, ljude s nedostatkom dobre volje, bahate znam-sve tipove, zavidne , te neupućene kao i ostale koji će vas pokušati obeshrabriti. O, ovo je posebno važno: ignorirajte kolumniste informatičkim časopisa i takvih priloga u dnevnim novinama jer oni su do sada barem u hrvatskom medijskom prostoru bili glavni ignoranti blogova, štoviše protivnici pisanja blogova.
A to dovoljno govori o njihovoj kompetentnosti ( ili je bilo ipak riječ o uredničkoj politici )
A što ćete, ionako je netko rekao da najbolje praktične stvari koje nam dolaze od tehnoloških mogućnosti i novotarija ne dolazi od tehnologa nego od običnih ljudi koji vrše izbore i na kraju odlučuju kako će se tehnologija upotrijebiti u praksi. Weblog uspjeh je uspjeh malih i običnih ljudi koji su tehnologiju prilagodili svojim potrebama. Pa, onda blogajmo !

Uf, kako sam se sada ispucao. Dugo mi je ovo gore navedeno ležalo na duši. Neće mi valjda nitko zamjeriti. Morao sam...Neki su me " stručnjaci "povukli za jezik.
Još nešto. Molim one koji počnu pisati svoj weblog da mi , ako im nije teško, nabace mailom vijest o tome pa da na svoju stranicu stavim link na njihov weblog. Bio bi to dobar početak za umreženje hrvatskih blogera.

Da ja ne bljezgaram previše; BBC je donio odličan i relevantan članak o online zajednicama koje izrastaju iz weblogova, email i instant messaging komunikacije i kako te stvari mogu pomoći u stvarnom a ne u virtualnom životu ( Virtualni život ni nije život vrijedan življenja sam po sebi ). Pa si vi vidite.

DIJALOG S GABRIJELOM


Gabriela Avram je sudjelovala na nedavno održanoj konferenciji o weblogu u Beču.
Ona dolazi iz Rumunjske , zemlje koja se isto tako donedavno nije mogla pohvaliti brojem ljudi koji pišu weblog. Razgovarali smo o weblogovima, pokušavajući staviti weblog u kontekst naših postsocijalističkih društava koje se hrvaju s nekim drugim, realno gledano ozbiljnijim problemima nego što su weblogovi. Oko jednog izlaganja smo se poptuno složili. Poljska blogerica Marija iscrpno je prezentirala svoja saznanja o weblog zajednici u Poljskoj. Zanimljiva saznanja: 100.000 pisaca webloga, 62 % žene, velika većina blogera je mlađe od 20 godina , po tematskoj orijentaciji većinom su zabavno orijentirani. A Poljska je također jedna od postsocijal zemalja.
Ta iskustva su vrlo korisna jer pokazuju kako se masovnost pisanja webloga postiže kombinacijom jednostavnog i besplatnog alata te koristi koju surferi otkriju kad poču stvarati svoje web zajednice okupljene oko istih interesa. Dok sam ja zastupao mišljenje da u Hrvatskoj neće biti weblog buma sve dok ne pojeftine još uvijek relativno skupi internet impulsi , te stupanj penetracije interneta ne dostigne kritičnu masu, ( jer dokle god mi u Hrvatskoj gledamo koliko smo vremena potrošili na surfanje, velikih pomaka neće biti ), Gabriela je sklona mišljenju da to nije toliko važno koliko je važna prava promocija u pravo vrijeme.
Ona sugerira da bi bilo važno obaviti razgovore sa ljudima unutar važnih medija, provesti edukacijsko-medijsku kampanje o aspektima webloga i njegovima koristima , manama. Ona namjerava tako nešto provesti u Rumunjskoj. Ja smatram da to može koristiti , možda dogovorimo zajedničku strategiju . Ali što kad se naiđe na zidove ignorancije i arogancije ? Nedostatak volje ? Gabriela je dobila nekoliko savjeta od poznate weblog spisateljice Rebbece Blood.
No, ipak , kad govorimo o budućnosti webloga tu nema jasnih kontura. Vjerojatno nas čeka neki oblik konvergencije mobilnih komunikacija i interneta pa samim tim i veća važnost hibridnih formata kao što bi to mogao biti moblog.

EUROPSKA WEBLOG PONUDA


U Europi postaje weblog situacija sve zanimljivija. Dolaze nove platforme za pisanje webloga. Do sada je većina web baziranih alata dolazila iz SAD-a.
20six je nova europske weblog zajednica koja će imati stranice u Njemačkoj, Nizozemskoj, i Francuskoj. No, za razliku od američkih inačica ( medju kojima je i moj blog alat blogger.com, kojeg je kupio Google.com )postoje dva vrlo važna noviteta: moblog- mogućnost kreiranja bloga preko mobitela koji na sebi ima digitalnu kameru i mogućnost da se mailom pošalje MMS poruka na blog galeriju, te razne druge dodatke za kreiranja izgleda stranice i jedan super novitet- darivanje bombona blogeru koji je napisao zanimljiv članak kao svojevrstan glas za rejting. To je funkcija koju bi volio vidjeti u hrvatskoj inačici weblog alata zajedno sa moblog mogućnosti.

SLIKE S WEBLOG KONFERENCIJE


Slike sa bečke konferencije o weblogu.
Prva europska konferencija koja će , kako se svi nadaju, postati tradicija.
Ima dosta slika pa se stranica sporo učitava. Budite malo strpljivi.

Saturday 24 May 2003

Friday 23 May 2003

ŽENE KO ŽENE


Zašto su žene žene ? Banalno i glupo pitanje , ali ipak... Na monitorovom forumu lome se koplja. Može li žena zabraniti svojem budućem da na njihovu svadbu pozove curu svojega prijatelja jer kao mladenka se boji da će ta cura svojom pojavom, glamurom, izgledom zasjeniti mladenku ? Dokle ide ženino pravo da nešto zabranjuje muškarcu ?
Žene su više zavidne ženama nego nama muškarcima. Boje se nečije sjene valjda. Ali to tako ne treba biti.
A diskusija je na forumu žestoka:


joj
a šta ja znam, nek joj škarniclu preko glave stavi


hehe
sve smo mi takve.
manje il vise.

Ma ta nema mozga, a kamoli godine,chini se...

Ja sam uvijek u centru pazhnje...gdjegod se pojavim...a otkad sam razvedena i sama, nerado me pozivaju bilogdje
ne znaju shto gube

Ja bi stvarno volio, vjerujte mi, da više žena zna pisati. I da im se ugradi neki veći hard disk i brži procesor.
I sad, evo recimo jadna Patagonija, ne vjeruje da postoje takve žene, ona žmiri pred ženskom glupošću... A jebiga Pat, ako lažem ja, ne lažu odgovori...


Ja DM vidim kao žensku Crkvu, prodaje vam muda pop bubrege, bespotrebne stvari, jer Isus je u nama, a ne u Crkvi. Tako isto na etikama od .... nečega.... piše: Ako nakapate 5 cl ovog čuda u vodu, kad se budete kupali, jamačno ćete levitirati do pet sati, a brak će vam biti bolji... To je DM...
I tako ga ja shvaćam, to je meni simbol, i nemojte mi sad uletati u raspravu da to nije tako. Boli me kita, meni je.


To me sve podsjeća na jednu osobnu priču. Netko je tada izjavio : “ Nećemo voditi ljubav tamo ispod gdje visi onaj kalendar sa onom sisatom curom jer ćeš ti zamišljati njezine sise ( veće) a ne moje “. Ha, ha. Što reći u takvom inspirativnom momentu kad to nije bila istina? Kako joj objasniti da stvari nejdu tako? Opustiti se , znam. I razgovarati. Jep !
Žene su ipak najlješa i najvrednija bića koja hodaju ovom našom kuglom zemaljskom. I zato i zbog milijun drugih razloga volimo ih. Ponekad više od samoga sebe. A tako valjda i treba biti.

SUMAMED


Neki dan sam dobio od svoga liječnika terapiju za lječenje jakoga kašlja koji me muči već neko vrijeme .
Terapija je : tri dana pijenja Sumamed tableta ( stručni naziv – azitromicin). Prvi put sam u doticaju s tim čuvenim Plivinim lijekom ( njihov najvažniji izvor prihoda –dioničari Plive to znaju ). Pije se tri jutra natašte, te se obrok ne smije uzimati još jedan sat poslije.
Hvala na pitanju – izgleda da pomaže. Kašalj staje.
Nešto o azitromicinu i njegovim pronalazačima :


Azitromicin je revolucionarni antibiotik iznimno velikog antibakteriološkog spektra, koji se koncentrira na mjestu upale i sporo se izlučuje, pa je učinkovit u vrlo malim dozama.


Nagrade:


Vijest o tome da ju je Strukovna udruga američkih kemičara i kemijskih inženjera (American Chemical Society) proglasila Herojem kemije 2000. mr. Gabrijelu Kobrehel zatekla je sredinom srpnja u njezinu apartmanu na Njivicama na otoku Krku, gdje je uživala u ulozi bake, pomažući starijoj kćeri Ireni čuvati kćerkice, petomjesečnu Nike i četverogodišnju Lanu.


USKORO: NOVI BLOG ALAT - TYPEPAD


TypePad je novi blog alat ( web bazirani softver ) preko kojega će se uskoro moći izradjivati i održavati blog stranice. TypePad je proizvod bračnog dua koji stoji iza tvrtke SixApart iz Kalifornije koja je već svijetu podarila besplatni alat za izradu weblogova Movable Type. To će biti direktna konkurencija Blogger.com . ( isto blog alat za istu namjenu ). Ali Typad će naplaćivati svoju uslugu u stanovitom iznosu koji još nije objavljen dok je blogger.com još uvijek besplatan. A ja za pisanje ovoga bloga koristim blogger.com. U zadnje vrijeme nisam baš zadovoljan jer pri pisanju bloga muku mučim s nekim tehnikalijama I pogreškama koje mi program javlja.
Najbolje bi bilo kad bih za pisanje bloga koristi Movable Type, najpouzdanije I najsveobuhvaniji program za osobno izdavaštvo na webu. No, neda mi se seljakati po webu jer bi u tom slučaju morao blog preseliti na novu domenu I prebaciti arhivu, jer mi blogspot daje besplatni hosting ovoj stranici.
Zasada neka ostane sve po starom. A možda I blogger.com konačno nekoga vraga poboljša svoju uslugu, samo neka ne dira u moj status. Pa valjda su radili nekoga vraga svih ovih mjeseci odkako ih je kupio Google.
A TypePad ? Hoce li on dovesti revoluciju u blogosferu ? Vjerojatno ne .
Ali će dovesti blog u domove penzionera ( jer je lako I jednostavno)

Wednesday 21 May 2003

FILHARMONIJSKI VIRTUALNI ORKESTAR I MAESTRO DALIBOR


Dalibor Grubačević, tu negdje iz moje županije (čovjeka ne poznam ), točnije Koprivnice, radi fantastične orkestracije i glazbene uradke kakvi još nisu vidjeni u našoj zemlji. Upravo je izdao CD materijal:FILHARMONIJSKI VIRTUALNI ORKESTAR izvodi PRLJAVO KAZALIŠTE.
Na njemu se nalaze orkestracije nekih antologijskih pjesama Prljavaca. Nezaboravni tonovi : Moj bijeli labude, Heroj ulice itd.
A tko je Dalibor ? Osim što smo čini se kolege po struci ( upravni studij ), imenjaci, ljubitelji glazbe, glazbenici ( ako mogu sebe kao samoukog nazvati tim epitetom ), rockeri po vokaciji.
Na njegovoj web stranici piše sljedeće:


Uz redovno školovanje, glazbom se bavi od svoje 10-e godine. Od učenja sviranja gitare, klavira pa prolazak kroz tamburaški orkestar, u kojem se prvi put sureće s komornim oblikom instrumentacije i sviranja nekih tradicionalnih instrumenata zanimljivih po zvuku i načinu korištenja...pa faza bavljenja r`n`r-om /grupa THE BUGS/ i stvaranje prvih autorskih radova koji su ostali zabilježeni na studijskim snimkama, no njegova glazba zapravo doživljava pravi početak tek u nekoliko posljednjih godina u kojoj je naravno pronašao maksimalnu inspiraciju, zadovoljštinu i sve ono što jednu individuu nagoni na daljnje postojanje.


Svirao je u grupi The Bugs. Sjećam se da sam ih jednom priliko gledao. Izvodili su obrade Beatlesa. I to jako vjerodostojno. Cak im je i imidz bio Beatle.
Eh, super je kad se netko tako posveti onome što najvise voli. Glazbi, kao strasti.
Sjecam se sebe u adolescenskim godinama. Isto sam snivao napraviti nešto u glazbenim vodama. Bilo pokušaja, nastupa na TV-u, festivala, ali iako sam imao odredjene ponude iz ZG-a, ja se odlucio nastaviti baviti gimnazijom i poslije studijom, a glazba je ostala samo hobi. Ponekad mi je žao da je ostalo samo na tome jer još i danas ponekad uzmem gitaru i napišem i uglazbim poneku pjesmu iako sam glazbeno totalno samouk. Od nastupa više nema ni N.
Za Grubačevića će ovaj svijet još čuti. Nema sumnje u to. Izgleda da bi njemu odlično pasalo pisanje filmske glazbe. Da sam režiser i da snimam filmove on bi bio taj koji bi pisao filmsku glazbu. Taaanann naaaa !!

KAMERA, TON, AKCIJA



Što napraviti sa mobilnom telefončinom koji ima na sebi digitalnu kameru?
To je nova dilema koju ćemo morati riješavati kad nabavimo takve mobije.
Guardian je objavio članak oko toga i naveo neke korisne i beskorisne ( čitaj dokone ) stvari koje ćemo raditi s takvim mobitelom.
Operatori će mlatiti pare na takvim sličicama koje ćemo slati jedni drugima.
A biti će zanimljivo.

NOVINARSTVO U NOVOM RUHU


Nova forma novinarstva počinje cvjetati u Južnoj Koreji.
Dan Gillmore, poznati kolumnista i dobar poznavatelj zbivanja u Silicijskoj Dolini prošli tjedan bio je u Južnoj Koreji i tamo pogledao izbliza novi koncept novinarstva. Za to je najzaslužnija web informacijska usluga Ohmynews. Glavni koncept je u tome da svaki gradjanin zemlje može biti dopisnik i reporter.
Obično su mnoge teme u pitanju koje veliki etablirani mediji zaobilaze ili u svojem novinarstvu imaju strah od efekata svojeg pisanja.
Gradjansko novinarstvo nema tih problema. Ali ima nekih drugih. Iako Ohmynews zapošljava 50 urednika koji filtriraju tektstove gradjana dopisnika i selektiraju po važnosti, velike medijske ribe zamjeraju im nedovoljnu provjeru činjenica ( neka temeljna načela novinarstva ).
Evo nekih brojčanih podataka. Stranicu kao svoj izvor informiranje dnevno posjećuje milijun ljudi. Svaki dan se na stranici objavi oko 200 članak gradjana dopisnika koji objavljuju pod svojim imenom, te dobivaju plaćeno ako se baš njihov članak objavi ( plaća honorarnog suradnika).
Ohmynews je napravio bum prije nekoliko mjeseci kada su bili izbori za predsjednika. Tada izabrani predsjednik dao je intervju Ohmynews, shvaćajući da je nezaobilazan izvor informiranja. Nadalje, preko objavljenog članka u Ohmynews došlo je do najtežih demonstracije protiv prisutnosti američke vojske u Koreji nakon što su Ameri pregazili djevojčicu na cesti .
Južno Koreja može biti plodno tlo za takve nove koncepte jer je duboko zašla u informacijsko društvo. 70 posto domaćinstava ima pristup webu preko visokopropusne mreže.
No, ne treba se zavaravati oko poslovnog modela. Ne vjerujem da su profitabilni. Niti da dopisnici zaradjuju i žive od toga. Biti će zanimljivo pratiti razvoj takvog koncepta po možda i nekog poslovnog modela koji će biti održiv.

PUT PREMA INTERNET DRUŠTVU


Pročitao sam odličnu reportažu najutjecajnijeg časopisa na globusu za ekonomska pitanja The Economista o onome što se zove internet society- internet društvu.
Svibanj je 2003 i mi smo sada u ranoj i početnoj fazi formiranja toga društva.
Trebati će još desetljeća da bi o tome mogli govoriti u punom smislu te riječi.
Zanimljivo je koje je temeljne probleme The Economist obradio u svom istraživanju. Istaknuo je privatnost, kao koncept oko kojega će najteže biti naći zadovoljavajuće modele u budućnosti.
Problemi copyrighta digitalnog sadržaja još nisu ni blizu rješenja i tu će se voditi ogromna bitka za kreativne sadržaje koje bi mnogi voljeli vidjeti u javnoj domeni kako bi se što brže moglo širiti znanje i kreativnost, a ne kako to zamišljaju multimedijalne industrije. The Economist se upustio i u hrabro seciranje mogucnosti tzv. direktne demokracije u internet društvu, umjesto reprezentativne demokracije gdje su glavne figure profesionalni politicari. Za nekoliko desetljeca , Economist vjeruje, da će ljudi imati veći utjecaj u svojim rukama preko još neposrednijeg i lakseg participiranje u politici. Naravno, pod pretpostavkom da gore navedeni problemi oko privatnosti ne odvedu vlade u autokratsko vladanje , te pod pretpostavkom da se uruše postojeći modeli utjecaja elita i uskog kruga ( old boys network ) na polit rješenja.
Ali ono što je možda najvažnijii zaključak ovog istraživanja: internet budućnost više nije u rukama tehnologije i tehnoloških odluka nego političkih i društvenih odluka i izbora.
Izbori i primjene koje će društvo implementirati nakon što prođe faza intezivnog društvenog dijaloga i nakon što se izgradi konsenzus.
Ljudi su ti koji će odlučiti krajnji rezultat , ne tehnologija.

Tuesday 20 May 2003

ZEMLJA MENGASTE ZASTAVE


Pošto u zadnje vrijeme čitam blog jednog japanca, Joi Ita, malo njuškam i po svemu
vezanom uz japansku kulturu.
Utsuwa no yakata - japanski stol. Japanci stvarno imaju stila.
Bento kutija- japanska kutija za hranu, u tom nose gablec na posao.

PRVO SARS PA ONDA GRIPA


Jesu li teţi oblici gripe nova pođast koja ăe obiljeţiti ovo novo stoljeăe ?
Nako SARS-a moţda nam prijete gripe s teđkim zdrastvenim posljedicama zbog brzine đirenja. Rekao je to
na godiđnjem skupu Svjetske zdrastvene organizacije direktor programa za borbu protiv
zaraznih bolest David Hymann.
Nadalje kaţe :

da "nema sumnje da że tijekom ovog stoljeża dożi do pojave novih smrtonosnih zaraznih bolesti." Po opasnosti izdvojio je mogużnost novih, nepoznatih oblika gripe, rekavđi da bi borba protiv gripe trebala biti jedan od glavnih prioriteta Svjetske zdravstvene organizacije.

WI-FI GALAMA


Wi- Fi je akronim za novu tehnologiju koja omogucava da sa laptopa i dlanovnika surfate internetom na nekim javnim mjestima pri velikim brzinama prijenosa podataka.
Galama se oko toga digla. Posebno medju upucenima.( IT ljudi ) No, cini se da je ipak rijec o pretjeranoj nezasluženoj
reklami za tehnologiju koja i nije tako revolucionarna niti sama po sebi bitna ( vise kao neka ekstenzija postojeceg )
- pise magazin Wired
.
Ljudi koji su s tehnoloske strane upoznati s tehnologijama ćesto se zaigraju sa terminima i onda od toga naprave
preveliku frku. Ponekad me podsjete na djecu koja su se pocela igrati novom igračkom i to ih tako zabavlja dok ne otkriju novu.

Friday 16 May 2003

GHOST- PISAC NA ROBERTOVOM BLOGU


Danas sam objavio prvi članak na nekom tudjem blogu. Članak se nalazi na Robert Basic blogu pod naslovom « Bok ( Hi ) people « i datira na datum 16. svibnja. Robert piše svoj blog već neko vrijeme i prije nekoliko tjedana zamolio me da pišem kao gost-writer na njegovom blogu. Eto, moja malenkost ide u medjunarodne vode. Robertov blog je pisan engleskim jezikom pa će se sada moj glas dalje ćuti.
Robert je bivši zaposlenik Deutsche Bank u Frankfurtu, ekonomist po struci ali odbjegao u informaticare, trenutno sam svoj šefu u vlastitoj hi-tech firmi Basic Thinking i po porijeklu naš čovjek iz Hrvatskog Zagorja koji 30 godina živi u Njemačkoj.
Izuzetno je kreativan um, specijalista za Lotus Domino Notes softver i baš mi je bilo zadovoljstvo nabaciti nekoliko redaka na njegovom blogu.

ZG WIRELESS


Da, i u Hrvatskoj imamo bežični internet oko kojega se u zadnje vrijeme diže velika buka.
Skupina zagrebačkih entuzijasta već neko vrijeme koristi bežičnu tehnologiju kako bi
razvili bežičnu mrežnu infrastrukturu. Oni su za sada neprofitna organizacije koja je po svemu nalik
klasičnoj online zajednici.
Zapamtite ZGWireless


ZGWireless je (za sada zagrebačka) gradska mreža (ne samo "bežična mreža" lokalno u domu ili na poslu) koja čini zajednički distribuirani sistem neovisan o lokalnim davateljima Internet usluga kojima se plaćaju ogromni mjesečni računi za pristup malim brzinama. ZGWireless nije ISP nego samostalna mreža bez pristupa Internetu.


Osim što je postavljena infrastruktura, barem ona osnovna koje su prednosti jednog takvog povezivanja u praksi ?
Nekoliko njih je već izronilo u praksi :

Putem mreže članovi mogu razmjenjivati podatke, osnivati interesne zajednice (npr. zajednica DJ-a grada Zagreba ili zajednica članova amaterskih kazališnih skupina), zajedno učiti iako se ne nalaze fizički u istom prostoru


Što drugi kažu o njima ? Mediji su im posvetili odredjenu pozornost.
Tako piše Večernji list. Piše informatički časopis Mreža.

PRIHRANJIVANJE BLOGA NOVIM LINKOVIMA


Još jedna novotarija na ovom blogu. Možda to nitko ni neće primjetiti.
Na desnoj strani gdje su smjesteni linkovi dodao sam novu rubriku linkova pod nazivom « ideje i misli «. Tudje ideje i misli. Ne moje.
Mene zanimaju razlicite stvari a ovo su neki od resursa na kojima se moze naci mnogo zanimljivih i vrijednih misli o kojima se moze dalje raspravljati- raditi brainstorming.
Pa ako ste znatizeljni i zanima vas neka od tih tematika, ili zelite nauciti nesto novo - ajde !
Neda mi se objasnjavati zasto sam odabrao bas te linkove.


Thursday 15 May 2003

KATASTROFALNA SUŠA


U Hrvatskoj je jučer padala kiša, ali preslaba i nedovoljna za katastrofalnu sušu koja vlada na hrvatskim poljima.
Poznato je da Hrvatska ima ogromne količine hektara zasadjenim mnogima kulturama i da ruralna Hrvatska pretežno živi od poljoprivrede kojoj je temeljni izvor prihoda. I sada se desilo ovo sa sušom.
Elementarna nepogoda proglašena je u 9 hrvatskih županija. Mnogi poljoprivrednici će izgubiti prinose sa svojih polja.
Štete su velike. Ja osobno živim u ruralnom dijelu Hrvatske i okružen sam svakodnevno sa pričama ratara i poljoprivrednika koji stalno pogledavaju u nebo i čekaju kišu. Posljedice suše će biti velike. Ekonomske, socijalne a izgleda i političke.
Prema riječima Hrvatskog poljoprivrednog zadružnog saveza:


samo na zasijanoj površini u Slavoniji tako procijenjena šteta iznosi više od 614,6 milijuna kuna, od čega se 351,4 milijuna kuna odnosi na privatni sektor. No, u iznos prosječne štete po hektaru nisu uračunate štete na prirodnim pašnjacima, voćkama, vinogradima i povrću...
...posljedice ove suše biti katastrofalne za zadruge, jer one koje se bave samo poljoprivredom trpe izravnu štetu, no tu su i zadruge koje se bave kooperacijom. One su, naime, u proljetnu sjetvu seljaka plasirale značajna financijska sredstva koja seljaci sada ne mogu vratiti, jednako kao i kredite, zbog čega će financijske gubitke trpiti i seljaci i zadruge.


Država će u ovom slučaju masovnom financijskom inekcijom morati izaću u susret mnogim poljoprivrednicima . Na lovi se za te svrhe ne bi trebalo štedjeti. Tužne su priče ljudi koji su prije ovogodišnje sjetve obnovili svoju poljoprivrednu mehanizaciju ( traktore, alate ), uložili sredstva u zakup državnog zemljišta, razmišlja hrabro i poduzetnički sada suočeni sa nestalim urodom koji generira njihov prihod.
Naša vlada zna da je situacija ozbiljna i pokušavaju se utvrditi načini pomoći našim poljoprivrednicima . Samo nikada se šteta neće moći nadoknaditi u onom obujmu u kojem bi to oštećeni htjeli. Tako je bilo svih ovih godina kad je poljoprivredu pogodila elementarna nepogoda.


Između ostaloga se predlaže da se korisnike novčanih poticaja u cijelosti oslobodi obveza predaja i dokazivanja minimalnog prinosa, otpisivanje dijela potraživanja Vlade prema korisnicima državnog poljoprivrednog zemljišta te poček na otplatu korisnicima kredita iz Fonda za razvoj. Također, od Ministarstva financija zatražit će se da osigura 30 posto od iznosa stvarnih šteta od suše te hitno razriješi pitanje plavog dizel goriva.


Težak rad ljudi koji nemaju izbora nego imati povjerenja o vremenske uvjete, jer baš kao što i nekad - poljoprivredni rad se radi ispod vedrog neba koje vedri i oblači.

GLEDAJ FOX KANAL I ZNAŠ SVE !



Na VIP portalu čitajući jedan članak u desnom meniju sa linkovima nadjem zanimljivo objašnjenje linka.
Linkovi su na stranice raznih medija. Npr . Vecernji list, HINA, i onda FOX NEWS.
A opis za FOX NEWS ide ovako :


FOX News - najbrže, najtočnije on - line vijesti


Najbrže i najtočnije vijesti ?!!! Pa američka TV kuća FOX NEWS je produžena propagandistička ruka Pentagona i američke administracije koja je to i dokazala svojim medijskim pokrivanjem napada na Irak .
FOX NEWS je u vlasništvu NEWS Corp. , tvrtke najmocnijeg medijskog mogula Ruperta Murdocha.Zašto se uopće link na Fox online uopće nalazi na VIP-ovom portalu ?
Zar im je to potrebno? Poznato je da su novinari dotične TV kuće medijski klauni koji se ne drže niti najnižih standarda novinarske profesije.
A onaj pridjev ; najtočnije online vijesti ? Kako da ne ! Poznato je da je ta TV kuća za vrijeme rata objavila bezbroj lažnih i nepotvrdjenih informacija ( najčuvenije su one o pronalascima nuklearnog oružja po zabitima Iraka, te o legendi i mitu oko Jessice Lynch, američke zarobljenice ).
Kako njihove vijesti mogu biti najtočnije kad su cijelo vrijeme jednostrano izvještavali o dogadjajima napada na Irak. Jel ko vidio barem na tren njihove priloge za napada na Irak ? Nije mu trebalo puno da skuži o čemu se tu radi.
A kaj se ja živciram radi toga ?
Ma eto tak ! Trabunjam. Zapelo mi za oko .

KAD JAPANCI PROLUPAJU



Dok netko pije sirup protiv kašlja i ne spava cijelu noć zbog suhog kašlja ( kao ja npr. ), ili ide kod doktora jer mu se vrti u glavi u zadnje vrijeme ( kao jednom mom prijatelju ), na drugom kraju svijeta- točnije u Japanu jedna sekta po imenu LABARATORIJ PANA VALOVA čeka današnji smak svijeta.Znači , danas smo gotovi . Idemo, molim istresite posljednje želje još dok ima vremena ( ha, ha !! )
E ja se nedam !
A zanimljiva je ta japanska sekta. Njezina čelnica, stanovita Yuko Chino kaže da će danas umrijeti od raka pa će zato doći do smaka svijeta. Po njezinim proračunima danas bi u zemlju trebao udariti deseti planet sunčevog sustava.
Ajd dobro gospodična Yuko. Bumo vidli !
A kad je to prvi put ova sekta skrenula pozornost na sebe :


Pozornost japanske javnosti sekta je skrenula kada je pokušala oteti tuljana Tama-chana, koji je zalutao u tokijsku rijeku Yokohama. Pripadnici kulta u tom su događaju vidjeli potvrdu da će se dogoditi inverzija Zemljinih magnetnih polova.


Da je riječ o malo težem slučaju koji bi bio izazov i iskusnijim psiholozima potvrdjuju i druge aktivnosti sekte čuvenog imena LABARATORIJ PANA VALOVA.
Članovi sekte vozikaju se u karavanu zaogrnutim bijelim plaštem širom Japana i izazivaju paniku stanovništva .
A zašto to rade :


Tvrde kako bježe od elektromagnetskih valova koje odašilju komunisti, a kojima ubijaju samoproglašenu spasiteljicu svijeta guru Yuko Chino. Vozila su prekrili bijelom tkaninom jer vjeruju da ona zaustavlja zračenje.


Hajde , hoće li netko snimiti komediju prema životu sekte.
Pitam se kako bi dali naziv toj filmskoj sekti. Možda, PODRUM TUBORGOVOG GUTLJAJA.
Zvuči bolje od LABARATORIJA PANA VALOVA.
Šala mala ! :-)

Wednesday 14 May 2003

Ovaj tjedan je počeo 8 . financijski i 3. e-business forum u organizaciji vrlo agilne tvrtke Infoforum.
Šteta je da takav jedan dogadjaj prolazi gotovo nezapaženo u širokoj javnosti jer je riječ o vrlo utjecajnom mjestu za pronalaženje budućnosti gospodarstva ove zemlje.
Što su face kao što je recimo predsjednik uprave Plive Željko Čović rekao:

Značajan nedostatak cjelokupnog gospodarstva trenutno je konkurentnost, koja je u Hrvatskoj na nižoj razini nego u ostalim tranzicijskim zemljama, kazao je tom prilikom Željko Čović, predsjednik Uprave Plive i predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost, koje je počasni gost ovogodišnjih foruma.


Na forumu gostiju i neki vrlo poznati i utjecajni ljudi . Nije mala stvar kad ti na konferenciju dodje
predstavnik londonskog poslovnog kruga moći, tzv. Citya :


Također, gost foruma je i gradonačelnik svjetskog središta financijske industrije - londonskog Cityja Alderman Gavyn Arthur, koji predvodi izaslanstvo britanskih institucionalnih investitora. Pozdravljajući skup, Arthur je rekao kako Hrvatska zauzima važno mjesto u regiji, posebno u gospodarskom smislu, te je naglasio važnost i potrebu uključenja Hrvatske i ostalih zemalja regije u Europsku uniju.


NEKA KONAČNO ISTINA IDE NA VIDJELO


Jedva čekam da poznati holivudski redatelj Michael Moore snimi dokumentarni film o dogadjajima oko napada na WTC i Pentagon
11. rujna 2001.
Moore je dobio zeleno svjetlo za financiranje projekta od Disneyeve tvrtke Miramax. Projekt bi se trebao zvati " Fahrenheit 9/11 ".
Mislim da će mnogi pasti na guzicu kad vide taj film jer sam uvjeren da ce Moore oštrumno i s činjenicama pristupiti svim kontroverzama oko tih napada koje i danas još nisu potpuno rasvjetljene i još uvijek je nejasno jesu li te avione doista srušili skupine muslimana kako kaže službena priča.
Voice of America javlja:

Produkcijska tvrtka Miramax odlučila je financijski podržati projekt Michaela Moorea "Fahrenheit 911", dokumentarni film o terorističkim napadima na New York i Washington, 11. rujna 2001.

Film Fahrenheit 911 obrađuje razdoblje neposredno nakon terorističkih napada na Svjetski trgovinski centar i Pentagon. Posebno će biti kontroverzan zbog toga što je Michael Moore najavio da će filmom razotkriti navodne "prošle poslovne veze između predsjedničke obitelji Bush i saudijske obitelji bin Laden".


Fascinantna je ta priča oko napada na Ameriku koji je onda uzrokovao temeljnu promjenu sigurnosne politike SAD-a.
Postoje razne kontroverzne tvrdnje i priče i neodgovorena pitanja o tome jeli zaista 3000 nevinih ljudi moralo umrijeti toga dana.
Ljudi se nisu zadovoljili sa službenim pričama pa sami kopaju dalje. No, američka administracija čini sve kako bi opstruirala kompletnu istragu o tim dogadjajima.
Pročitajte priču o tome kako su skupina ludih muslimana navodno pobijedili i same zakone fizike te drugi dio iste priče.


Tuesday 13 May 2003

VIKEND


Obožavam kad se dogadjaju spontane stvari. Meni su se dogadjale ovaj vikend.
Privatne stvari me u zadnje vrijeme previše okupiraju da bih stigao održavati ovu moju malu kućicu na web ( blog ) i surfati webom. Koliko dva dana naprave razlike. Čudo jedno.
One proljetne stvari uzele me potpuno. Ljubav je uvijek divan osjećaj. Ah, sad prosipam pekmez.
Bas sam pekmez. Nema veze. Nekome je zbog toga drago.

Saturday 10 May 2003

GULENJE VOJNOG ROKA


Braća Baždarići su mi se jucer upisali u knjizi gostiju. Hrvoje i Tomislav. Hvala , carevi ste !
Normalno, sjetio se ja odmah gulenja vojnog roka u Samobora koji smo zdušno gulili prošle godine. Hrvoje i Tomislav, jedini burazi u našem tadašnjem Zapovjednom vodu brigade za vezu.
Ovaj blog je pomno , čak kronološki bilježio što se meni događalo za vrijeme vojnog roka. Prošle godine kad sam još eksperimentirao sa pisanje bloga glavna tema su bile moje priče i doživljaji iz samoborske vojarne. Samo, u međuvremenu se moja blog arhiva za prošlu godinu zagubila. I što je najgore ja većinu toga materijala nikada nisam pohranio pohranio na svoj disk, i sad se mogu lagano...jel ! Šteta , volio bih to imati radi sebe. Ali ipak je nešto ostalo na mom disku.
Izvaditi ću to iz naftalina i malo citirati samoga sebe od 05. srpnja 2002 :



Sjedim u uredu. Vojničkom uredu. Dva stola su priljubljena i formiraju poveću radnu površinu na kojima radi Ona i On. Moj vojni šef i vojna šefica. Oni imaju činove. Ja sam obični vojnik. Ovdje više nema vojničke stege. Vlada neformalna atmosfera. U uredskim poslovima pomaže mi još jedan vojnik. Zoran iz Kutine. Zajedno smo podvrgnuti uredskom stresu. I sad dok sjedim u uredu s pogledom na zapadni dio Medvednice, s jasno istaknutim sljemenskim TV tornjem, mislim da mi nije loše. Završni vojnički dani očito ostati će mi u finom sjećanju.(E tu sada da dodam- u toj opservaciji sam totalno pogriješio, ali o tome poslije ) Moram odraditi još otprilike pedesetak dana. Dobro je, mislim si. Moglo je biti i gore. Da se neki dogadjaji nisu odvijali sretno po mene sada bi davio se u dosadnom i deprimirajućem okruženju u neposrednoj blizini Samobora ( Molvice ), gdje sam prvotno trebao biti rasporedjen za prekomandu.
Na tom bih objektu držao osmosatne smjene, čistio krug tog glavnostožerskog ladanja, kosio travu i čistio objekt, što mi ne bi teško palo. Ali teško bi mi pao nedostatak organizacije, civilizacije, jednostavnog dolaska do objekta nakon vikenda ili grada. Općenito govoreći imao bih vremena na pretek. A to nije dobro. Vjerojatno bih čitao novine, knjige, kartao, igrao šah, gledao TV, i sve to tako iz tjedna u tjedan. U medjuvremnu bih nešto i napravio. Ali ne. To bi me deprimiralo. Jednostavno volim kad se nešto čeprka i radi.
Ja sam izabrao drukčiji pristup. Ja sam odlučio zamoliti zapovjednika Kižlina da me vrati u vojarnu. Vratio me nakon samo tjedan dana boravka na objektu. I eto me.Imam radno vrijeme od 6.30 do 15.00. Tome treba nadodati i često popodnevno odradjivanje raznih dopunskih uredskih poslova. Dakle, umjesto da uživam u lijepom ladanjskom okruženju i laganom tempu odradjivanja malih zadataka, uživam dinamičnost ureda, stresne situacije, često komuniciranje, radni umor i sve ostalo što dolazi s tim. I dobro mi je. Pošto radim kod šefa našeg Zapovjednog voda dobivam svaki drugi tjedan odlazak kući na vikend. U vojarni imam kantinu, blizinu grada, televiziju, računala, stare prijatelje i poznanike, radno mjesto na kojem vrijeme brzo prolazi pa se ne opterećujem s brojanjem dana do kraja vojnog roka. Sve su to prednosti koje olakšavaju posljednje vojničke dane. Ah, gledam ovu mladu vojsku koju drilaju, na njima provode stegu u zgradi kraj moje .
Više tu gnjavažu ne bi volio proći. Tu nema puno logike. No, što se mora...Ipak ostati će samo pozitivne stvari u sjećanju.
Još 54 dana do povratka u civil. Još 35 radnih dana u uredu mog šefa.


Eh, sve je dobro manje više teklo u toj vojsci sve do zadnjih tjedan dana odsluženja. Tada se desilo sranje.
Netko je ukrao službeni laptop iz tzv. sobe staklenika sa povjerljivim obavještajnim podacima, jedini takve vrste s kojim raspolaže Hrvatska Vojska. I onda je krenulo. Tortura vojne policije.
Davanje izjava , otisaka prstiju, psihičko iscrpljivanje vojnika ne bi li netko od nas priznao. Dizanje u jedan u noći i pretresi naših ormara. Plus sve to kod mene je bilo ogromnog uredskog stresa ( Nikolina mi je šefovala zadnjih dana , jer je Kižla bio na godišnjem ) . I onda sam one nedjelje puknuo kao puška. Lom. Prolupao sam .
Sa narednikom Glumcem sam razmjenio oštre riječi na hodniku kad mi je pretresao ormar i moje privatne stvari na što nije imao pravo. Onda me odveo službujućem vojarne. Srećom, službujući je bio normalan čovjek koji me saslušao a ne poput onog kretena narednika Glumca. No, dobro prošlo je i to.
Do zadnjeg dana nisu otkrili krađu tog prokletog laptopa, čak su govorili da će nam produžiti konc-logorsku karantenu u kojoj smo tada bili sve dok ne nadju lopova. Novine su digle aferu oko te blamaže i sramote. Morali su nas pustiti.
I tako odoše mi iz Samobora. Kad sam došao doma trebalo mi je nekoliko dana za spavanje i smirenje živaca. Nakon nekoliko dana, u rujnu prošle godine, pročitao sam da su našli krivca za tu svinjariju.
Onaj Matić iz 1. voda ukrao je laptop. Dečko je napravio vrhunsku glupost zbog koje smo svi morali kidati živce.
Inače pozdrav svima iz tima zapovjednog voda 42. klase ( Baždarići, Sikaček, Šoić, Radičanin, Zajić, Denona, Ribarić, Lihtar, Đermanović, Bakula, Lozar i ostali junaci našeg poručnika Kižlina ).
Znam da neki od njih povremeno svrate na ovaj blog.


Friday 9 May 2003

INTERNET ZANOVIJETANJA


Evo nekolikom osobnih observacija o stanju interneta i gospodarskoj iskoristivosti interneta u RH. Ovo su samo natuknice od koji se može dalje i šire raspravljati, čisti sažetak stanja o potencijalnom « digitalnom dobu « koje nemora biti sasvim točno jer je moje subjektivno mišljenje.
- medij interneta u zemljama u tranziciji pa tako i u Hrvatskoj u ocajnom je stanju i još uvijek elitistički medij.
- cjenovni sistem, slabo liberalizirano tržište telekomunikacija, skupi pristup internet prikljucku, kompjuterska nepismenost, ludisam- strah od novih tehnologija , društva inertna na promjene , neposlovnost i pohlepa pružatelja pristupa internetu
- nedostatak jace volje medju politickim elitama ( a i medijskih rekao bih jer u digitalizaciji sadrzaja vide prijetnju profitnim marginama ) koje su jos uvijek tradicionalističke i konzervativno orijentirane , sa strahom od kolanja ideja i masovne participacije gradjana u kreiranju dnevne politike i kreiranja ideja
- o e-commerce ili m-commerce za sada nema zrelog tržista i svako ko tvrdi suprotno jednostavno laže ( znate one price; ja sa svojim sajtom zaradjujem pare, mos si mislit !)
- i drugi podsektori savinut oko industrije novih tehnologija ( koja kao takva ni ne postoji u RH ) jednostavno nisu profitabilne u ovom trenutku, jer ti poduzetnici su jednostavno prebrzo u pravu, osim ako nisu orijentirani na globalno trziste IT usluga a i to im ne mora pomoci u poslovanju u krajnjem slučaju
- glavne prepreke e-commercu u ovim krajevima jos dugo ce biti: skupa i komplicirana infrastruktura koju ce samo rijetki znati sklepati u smisleni sklop poslovanja ( nije to jednostavno kako se cini jer za ozbiljni e-commerce ima mnogo slojeva tehnologije koje treba implementirati i ulagati), nedostatak kriticne mase usera ( korisnika ), nedostatak potrosackih navika vezanih za internet kupovinu ( nepovjerenje i zbog sigurnosnih problema ), nerasirenost karticnog poslovanja ( bez obzira sto mi u RH imamo milion debitnih kartice ) jedinu nadu može uljevati tzv. segment micro-paymenta ( malih placanja preko mobilnih telefona a i vecih ako to korisnici prihvate ), a i glavnu rijec ce imati i regulacija od strane drzave takvih vidova poslovanje , a za ocekivati je njezinu slampavost i neinertnost ( pogledajmo samo deal sa Deutsche Telekomom )
-

DRUŠTVENI SOFTVER INTERNETA


Ovoga trena vodi se velika rasprava o društvenom softveru ( social softver ) u blog zajednicama.
Što je zapravo društveni softver ili ja bih to preveo kao društveni programi interneta ?
Ništa novoga u samoj srži. Odavno imamo email, forume, usenet, newsgrupe, mailing liste , i nakraju blogove.
Sve su to mogućnosti interneta koje omogućuju društvenu interakciju medju ljudima, povecanje njihovog iskustva i znanja, mogućnosti kolaboracije i slicno. Ništa novo.
Galama se digla upravo sada. Neki tvrde da je to zato jer sada postoji cijelokupna platforma za web bazirano izdavaštvo plus infrastruktura ( RSS feed, Trackback npr. ) te sve više utjecajnih glasova medju blogerima koje ni mainstream nemoze ignorirati.
Pogledajmo samo kako su veliku ulogu imali blogovi u Irackoj krizi. Ratni blogovi su bili vrlo citani kao alternativa medijskim monopolima , posebice u SAD-u. Blog je tada usao u mainstream. Više ga se nemoze ignorirati.
Sada, neki idu tako daleko da mogućnosti su nove generacije blog izdavaštva sljedeca velika stvar interneta ( the next big thing ). Ja se s time ne mogu sloziti.
Iako sam gorljivi zagovornik pisanje blogova čini mi se da blogovi u ovakvoj formi i formatu jednostavno nemaju masovnu primjenjivost. Ključ leži u ljudskoj prirodi. Dok ce uvijek postojati blog grupe i zajednice koje ce se pronalaziti oko neke teme, projekata i slično i tako proljevati tone elektroničke tinte, vecina blogera bi ipak voljela da blog postaje pregledniji, čitkiji, kraći, sažetiji. User – friendly, iako je on to i danas. Ali, polako braco...ne sudimo po sebi.
Ciljam na nesto kao instant messages blogove, ili na moblog u konacnici. Onda kada se dogodi potpuna konvergencija izmedju mobilne komunikacije i interneta.
Zapitao sam neke svoje prijatelje zasto ne pisu blogove. Odgovori su bili : ne zanima me, neda mi se pisati, neznam sto je to blog, i slicno.
Shvatio sam da mnogi jednostavno ne vole pisati. Pa zasto bi i morali. Nismo svi literate po rodjenju niti imamo takvih afiniteta. Neki ni inace puno ne vole citati knjige osim nesto malo novina pa zasto bi onda morali imati strpljenja citati blogove- I to je sasvim u redu i razumljivo. Dovoljno je da napisu mail, dovoljno je da se informiraju na netu o necemu sto ih zanima , ponekad skoce na chat ili se posvadjaju s nekim na forumu i to je to. Kakvo pisanje redaka i redaka dugacko. Zasto bi ? Pa to trebaju raditi pisci, novinari, oni koji vole literarni izričaj ( Ili rade jer moraju da budem ciničan ). Ukratko, takvo je rezoniranje medju vecinom ljudima. ( Ne zaboravimo da je broj aktivnih blogera samo 250 tisuca. )
Ali ako treba poslati SMS preko mobitela- može , nema problema jer je kratko jednostavno i brzo i ne konzumira covjeku vrijeme. I gle sad, otvara se divni novi svijet sa novim generacijama mobilnih telefona podrzanih sa multimedijalnim opcijama ( slika, glas , video ) te postojeca blog infrastuktura interneta ( movable type, blogger ) kao recept za siroku participaciju u društvenoj interakciji koja ce donjeti pravi značaj onome što sada zovemo društveni softver interneta ( social softver ).
Zato treba spustiti loptu na zemlju i prekinuti sa hajpom i buzzom koji se u zadnje vrijeme širi blogosferom.
Vrijeme će sve pokazati. Ali nema sumnje da je weblog/blog glavno polazište za izranjanje smislenijeg formata društvenog softvera.



*TANANA* NAAAA !!! EVO MENE !



Uf, evo me konacno ! Moj blog refleks ili instinkt ponovno udara. Zadnjih dana sam svoju upotrebu novih tehnologija sveo na najmanju razinu.
Nejdem jos u blog penziju ( Zar tako nesto postoji ? ).
Zadnjih dana sam ako nista drugo barem oci odmorio od ekrana. Uzela me priroda. Biciklom sam obisao pola Podravine. Bilo je gust na 1. maj.
Tumarao sam po puteljcima , cestama i cesticama punih zelenila i mirisa kakvog samo u proljece ima. Imao sam udar na sva cula. I vikend je bio cista relaksacija. U subotu sam skocio do Tene. U nedjelju sam otegao papke na popodnevnoj kavi. Ovaj tjedna sam zavirio u neke knjige koje sam htio odavno prostudirati. Razgovarao sam s nekim ljudima koje sam zapostavio u zadnje vrijeme. ( Nenamjerno - zar je to uopce potrebno naglasiti )
E, sad pretjerujem s nabrajanjima. Koga to zanima uopce !
Trbuh me boli. Malo prije sam se prenajeo cipsa. Onog sa paprikom.
I da, konacno sam poslusao album Red Hot Chili Pepersa. I, da gospon Mironitzky, filmove jos nisam pogledao ! Steta za onaj neuspjeli intervju , ali biti ce ponovno prilike.
Mozda intervjuiram mladog start up poduzetnika Dadu K.
Ili mozda Lusu .
I u Djurdjevcu sam danas bio. Ajme vrucine do jaja ! Ali moram priznati da mi ove vrucine zadnjih dana iznad 30 celzijusa odgovaraju.
Samo nasim poljoprivrednicima i nije bas veselo ovih dana. Navodno ce ova susa donjeti vise od 250 milijuna stete nasim farmerima. Svi sada gledamo u nebu i molimo za kisu.


Thursday 1 May 2003

BLOG PONUDA



Danas mi je pristigla zanimljiva ponuda. Robert , nas covjek koji preko 30 godina zivi u Njemackoj i ima privatnu hi-tech tvrtku, vec neko vrijeme pise svoj blog vecinom posvecen svemu vezanom uz Lotus Domino Notes softver ( ali i druge zanimljive opservacije ) , ponudio mi je da ponekad napisem nesto za njegov blog. Naravno , ne o Notes-ima jer o tome nemam pojma . Vauu !
Pa ja sam pocascen ! Pisati za neciji blog ? Pa to je nova dimenzija mojeg blogovanja na web-u !
Pristao sam .
Kolumnista Zec ? Ajde, bez brige - nisam se umislio ! Ja sam samo obicni seljo- beljo koji voli piskarati, djeliti dobro i lose s drugima, komunicirati s ljudima, i da... hrvatski bloger kojega bas i ne cita puno ljudi. ( Ah, nebo, prosvjetli gradjane ove zemlje da i oni pocnu pisati blogove )
Ponekad osjecam da je moje pisanje ovoga bloga pucanj u prazno.
Ali, bas me briga jer me sve skupa ovo zabavlja ( A nisam jedini ! ) - osim telefonskih impulsa. ( To nije nimalo zabavno. ) I dokle god je tako...
Zivila moja blogerska ( i blogersko - pionirska ) malenkost.
E tak !

P.S.
Kako li sam samo himnicno danas raspolozen !? Sutra je praznik rada, pa valjda zato ! J)