KAVA NA VODOSKOKU

Restoran. Ispijam popodnevnu kavu.
Popodnevnu ? Ima li uopće kod mene « popodnevne kave « ? Nema.
Danas je iznimka. Vani stoji « Cazmatransov» autobus. U restoranu je zamor putnika koji su svratili na piš pauzu, cik pauzu i rundu pica. Sjedam na « moje « mjesto. Moje ? Postoji li « moje mjesto « u ovom restoranu ili se zavaravam ?
Boba i Biba znaju da ja tamo uvijek sjedim. Skoro uvijek. Sjedim za pomoćnim šankom kojeg zovemo « vodoskok « jer je doista na njemu postavljen vodoskok.
Najčesće u vodoskoku nema vode. Pod prstima gužvam stranice novina. Ovog puta riječ je o « Jutarnjem listu «. Žamor ljudi je i dalje jak. U grupi putnika prevladavaju stariji ljudi. Penzioneri. S moje desne strane u roza separeu , nogu prekrizenih, sjedi cura i prati razgovor svojih sugovornika u separeu.
Moj pogled ponekad skrene k njoj. Cura je obucena u crno. Crne usko pripijene hlace, crna vesta, crna torbica stoji pokraj boce « Coca Cole «.
Na prvim stranama « Jutarnjeg lista « nalaze se vijesti koje u ovom trenutku nisam spreman probaviti. Politika. Neću !
Krenem čitanje od naslova na zadnjoj stranici.
U pozadini čujem Bibin glas. « Jedva čekam da idem doma ! «. Biba danas radi prekovremeno- pomislih.
16.00 sati je prošlo, njena smjena je završena. Ona ostaje solidarna sa svojom kolegicom i pomaze joj u ovim trenucima gužve i povećanog opsega posla.
Gle vraga, Igor Bišćan ponovno u prvoj postavi Liverpoola- čitam u sportskoj sekciji vijesti. Ajde da je i njemu svanulo ! Prisjetio sam se « Petice « prije nekoliko tjedana gdje je bilo prikazano kako je skrivio penal na igraču Manchester Uniteda. Promašio je loptu i udario protivničkog igrača u nogu.
Udarac ! Trgnuo sam se posve iznenađen. Dujlaki me vratio u stvarnost. « Pa gdje si ! «. Viknuo je. « OOOoo pa de si , nesem te videl sto let ! . Dujlaki je bio moj razredni kolega iz osnovne škole. Nisam ga vidio duže vrijeme. Pokraj sebe je imao dostavna kolica na kojima je iz svog dostavnog vozila vozikao sanduke sa pivom i sokovima do skladišta. Nisam ga primjetio zbog svoje novinske hipnotiziranosti. A barem je polozaj na kojem sjedim najbolji vidikovac prema cijeloj unutrasnjosti restorana !
« Daj odi , popij neke ! « Pozvao sam ga. « Čekaj da s ovima završim . V žurbe sem , moram ovo još obaviti i pičim na Virje, jer benzinska dela do šest ! «
Baš sam ga htio pitati za neke ljude iz Virja koje dugo nisam vidio.
Boba je Dujlakiju donjela « Colu «. Ja sam napola ispio svoju kavu. Biba je otišla . Putnici nenamjernici iz onoga busa otišli su.
« Daj mi reči, gde je Eugen S. ? « . « O , on ti je prije nekoliko let otišel v Njemačko, našel nekakvo Njemico, dobil papere i tam dela «- veli Dujlaki i otpuhne cigaretni dim.
Ja sam krenuo s imenima. Zanimalo me gdje je Popović i još neki ljudi iz te generacije koje rijetko viđam. Većinu ljudi više-manje viđam.
« Stvarno mi se žuri , idem « . « Ajd dobro stari , uživaj ! «
Pozdravili smo se.
Gdje sam ono stao s novinama ? Crna kronika ? Hm, da. Crna kronika.
Pipam čelo svakih nekoliko minuta. Činim mi se da me hvata gripa. Prehlađen sam nekoliko dana. Grlo me boli.
Morao bih manje pričati i tako štediti grlo.
Idem kući. Boba je donjela račun.