Monday, 8 March 2004

KATEOGORIJA : "POVUKLI BOGA ZA BRADU "


Upao sam nedavno u raspravu o prosjecnim i genijalnim ljudima.
Zasto neki ljudi za koje " svi " tvrde da su daroviti ne postignu nikada nista tokom cijelog zivota ?

A neki ljudi koji su sasvim prosjecni postignu neka izvanredna postignuca te po svojim doprinosima budu spomenuti u povijesti covjecantva ?
U toj raspravi bili su spomenuti i Einstein i fizicar Newton.

Meni se po glavi vrtilo toliko upitnika da nisam uspio sve ni popamtiti.
Toliko banalnih nejasnoca.
Prvo, nije mi bilo jasno sto to neki ljudi ne postignu nikada cijeloga zivota ? Definiraj, please ! Razliciti ljudi vide razlicito svoj uspjeh, imaju razlicite ciljeve.

Ono sto je za jednoga mjerilo uspjeha nije mjerilo za drugoga.

Rad na nekim ciljevima uopce nije izazov nekom drugom kojoj je izazov nesto drugo.
I tako dalje i tako blize...Vecini ljudi je bitno biti sretan ( oopet, ma sto god to znacilo ), biti zdrav, voljeti i biti voljen, imati zadovoljene najosnovnije egzistencijske potrebe, biti priznat u onome sto profesionalno radi, imati podrsku obitelji i stalni kontakt sa svojim najblizim prijateljima.
Reklo bi se, sve ono u skladu sa vrijednostima i moralnim stavovima koji su im bitni.

Sjecam se jednog lika iz neke TV serije za kojeg su uvijek tvrdili da je "pametan" - tak se narodski kaze za nekog inteligentnog, jel. I zbilja jest bio. Bistar.
Ali taj covjek je negdje "zapeo na putu".
Ne bih isao u detalje ali sasvim pouzdano mogu reci da nije ostvario sve svoje potencijale. U tome smislu ponajvise mislim na radnu etiku zbog koje njegova genijalnost u praksi nije funkcionirala.
Cinjenica da si darovit nije mu pomogla puno u zivotu jer si ga nije znao organizirati .
Tu dolazim do kljucnog momenta kojeg sam u gore navedenoj raspravi zagovarao.
Ono sto nekome sa sasvim prosjecnim sposobnostima i znanjem pomaze da se "uzdigne iz prosjeka" iako ja tu sintagmu ne volim.

Za jednog Winstona Churchilla su nastavnici u skoli govorili " da je glup ". Isaac Newton je sasvim slucajno dolazio do svojih otkrica i prema onome sto kazu nije bio nikakav iznadprosjecni genijalac. Mnogi misle da je Bill Gates neznam kakav genijalac ali ipak je uspio nadici se izvan prosjeka ljudskog roda.
Niz genijalnih ljudi je bio "sasvim prosjecnih ljudskih sposobnosti ".

Dobro, naglasak uopce nije na inteligneciji.

Sto je uopce inteligencija ? Varljiva metoda vrednovanja ljudi.
Neki ljudi se sepure ko pijetlovi i hvale se svojim IQ-u ko princevi i princeze ali inteligencija ima svoje varijacije i razlicitih su vrsta. Sto sa tzv. socijalnom inteligencijom, kreativnom inteligencijom, emocionalnom inteligencijom ?

Zato, oprez za nabacivanjem rijeci IQ, inteligencije i sl.

Drugo, sto napraviti sa talentom u tim situacijama ? Neki su ljudi zbilja talentirani i vjesti a opet nikada ne razviju svoje potencijale .

Tko ih nadmasi ?

Oni "sasvim prosjecni" koji se drze sljedecih stvari : treniraju tj, rade stalno na necem u cemu zele biti dobri, imaju volje i zelje ( strast ), disciplinirani su , i najmanji uspjeh je motivira za dalje, nedaju se obeshrabriti od zavidnih...
I tako dalje.
A neki opet imaju posebno razviju vjestinu- sposobnost uvida, iliti razvijenu intuiciju. Zene posebno, jel!

Mislim da su ove gore navedene stvari sasvim primjenjive u sportu ili nekim kreativnim zanimanjima.

Gle, jednog Davora Sukera . Covjek je kao klinac sigurno bio talentiran ali "onaj, super uspjesni strijelac "
Davor Suker to ne bi postao da se oslanjao samo na svoj talent.

Nadigao se svojim radom, disciplinom, voljom. Vlado Kasalo i on su bili generacija u NK Osijeku. Vlado je Kasalo isto bio vrlo talentirani nogometas ali nikada nije napravio jako znacajnu karijeru.

Vlado je bio u tom segmentu slabiji od Sukera. Vlado je volio malo "opustenije" zivjeti i nije htio ici "do kraja". Pod opustenije mislim na nocne provode, kockanje...

Gle, sve one sveucilisne profesore.
Netko je jednom upitao zasto svi ti silno uceni profesori ekonomije, i slicnih disciplina nikada ne postignu nikakve rezultate u biznis sektoru nego vjecno ostaju zarobljenici svoje teoretike za katedrama na faksu ?

Velika vecina ljudi je sasvim prosjecna i niti ne stremi ka nekakvim ekstra uspjesima niti to zele.
Svi smo razliciti , pokrecu nas razlicite motivacije, imamo razlicite vrijednosti. Neki su samo slicniji.
I neki su uspjesniji od drugih. Zbog raznoraznih stvari. Neki se zadovoljavaju sa mrvica sto je isto sasvim OK. I zbog toga ne treba nikoga omalovazavati .
Ispod zemlje smo ionako svi isti :))
Ah, previse sam tu pitanja sada postavio a malo odgovora.
Zagrizao u temu koju ne mogu probaviti. Ipak, nesto me vuklo za jezik...

Neki ljudi nikad ne nauce da NISMO SVI ISTI. Nije bezveze nastala uzrecica "kolko ljudi , tolko cudi ".
Nismo isti. Ali nas te razlike ne bi trebale razdvajati i ne bi nas zbog toga trebali ocjenjivati "po precici"-tj. predrasudama.
A jos gluplje mi je govoriti "da je netko imao srece".
Sreca je bitna , ali ona dolazi tek nakon sto "sustav" radi za tebe...Barem se tak meni cini. Da prostite !

No comments: