Sunday, 4 April 2004

PLJESAK MOLIM !

Negdje u pocetku 1996 osvanuo je oglas u prilogu Vecernjeg Lista ( Ekran ) sa prijavnicom za audiciju u Zagrebu gdje bi se izabirali pjevaci, imitatori i sl. za emisiju koja se nazivala "Pljesak Molim ".

Prijavio sam se. Neki me izazov povukao. Ne neki, nego mi je u to vrijeme glazba bila velika strast, odredjeno sam iskustvo tada imao pjevajuci po lokalni festivalima pjevaca amatera, svirajuci gitaru, samouko komponiranje pjesama...

Htjelo se ponovno pokrenuti taj nekada kultni TV show koji je svoju popularnost stekao 60-tih i koji se snimao u tadasnjem Varijeteu ( sadasnji Kerempuh ). Taj show je tada iznjedrio neke legende hrvatske estrade kao napr. Gabi Novak, Zdenku Vuckovic, Tonija Kljakovica...

Audicija za "Pljesak molim " odrzavala se u veljaci 1996 u kazalistu " Vidra" u Zagrebu. Odrzavala se dva tjedna i prodefiliralo je vise od 500 prijavljenih iz cijele Hrvatske. Bilo je svih generacijskih skupina tada.
Od tinejdzera do penzica.
Od 500 ljudi izabrati je trebalo njih 40 koji ce nastupiti u centralnom show programu svaki petak uvecer.
Da vas postedim napetosti i neizvjesnosti ; izabrali su me.

Sjecam se tog dana ko da je bilo jucer. Bilo je to zanimljivo iskustvo. Audicija je bila preko tjedna pa sam zamolio svoju tadasnju razrednicu ( bio u trecem razredu gimnazije ) da me pusti iz skole.

To jutro u veljaci bilo je izuzetno hladno. Sjecam se da sam promrznuo u dvosatnoj voznji do Zagreba.
Znate ona klise prica; provincijalac ide pokoriti Zagreb ! ;)
U "Vidri" je bila neopisiva guzva kad sam stigao. Svi su cekali na njihov red da ih se pozove u salu da pokazu sto znaju.
Cekalo se dosta dugo. Sporo je sve to islo. Znam da sam bio gladan i gladnog zeluca otisao pred ziri.

U ziriju su bili Nikica Kalodjera ( stari glazbeni lisac ), Kresimir Klemencic ( kompozitor ) i jos neki meni tada nepoznati ljudi.
Morao sam pjevati hrvatkse skladbe jer su mi to rekli odmah da ce se pjevati samo skladbe na nasem jeziku u emisiji.
Znao sam i da nesmijem izigravati underground heroja sa nekom pjesmom Let 3, Majki ili Urbana ve da moram pichiti "BEL KANTO" pjevanje.
Izabrao sam par skladbi Tonija Cetinskog i Gibonija koji je tada imao par skladbi gdje je trebalo glasnice dosta nategnuti i pjevati u visokom tonalitetu. Time sam valjda htio impresionirati ziri.

Nisam imao nikakvu hip odjecu na sebi vec na nogama vojnicke cizme, traperice, i neku izlizanu majicu ( s desne strane rukava je bila pregorena od cigarete ). Imao sam balavo lice, pomalo pristavo, i nesto divlje je tada bilo u meni.
Refklektor je pichio u mene.
Uzivio sam se u izvedbu pjesama grleci mikrofon pomicuci ga, pomalo lupajuci u pod.
Tonac koji je bio ispred pozornice izludio je stalno me upozoravajuci da se malo obuzdam jer ako je mikrofon nemiran snimka postaje mutna.
Ziri je samo sutio i rekli su da ce mi se javiti sa rezultatom .

Rezultat mojeg smrzavanja i gladi stigao je nekoliko dana kasnije . Lezao sam u visokoj temperaturi u krevetu dok je to prijepodne nazvao Boris Gersak ( organizator ) javljajuci mi da sam "prosao".
Vau, ja happy.

A iza toga je proslo jos par mjeseci cekanja . Vec sam svima to razglasio i postao nervozan zasto to nikako ne krene. Taman smo se vratili iz Lloret De Mara sa gimnazijskog maturalca kad je nazvao Gersak i rekao mi kad se moram javiti na probe .
Dva puta sam putovao u Zagreb da bi "peglali "pjesme za nastup.

Sve se i dalje odvijalo u "Vidri". Nikica Kalodjera je svirao klavir probajuci mi nastimati prave tonalitete.

Tada se desio zanimljiv susret sa gospodinom Vidovicem ( uciteljem pjevanja ) koji je sjedio u mraku sale i prisao mi u jednom trenutku i preporucio da dodjem jos prije emisije izbrusiti glas na satove pjevanja kod njega jer kao bilo bi steta da to ne ucinim.
Nazalost, nisam mogao dolaziti u Zagreb samo na satove pjevanja jer sam imao obaveze u skoli a nisam se to ni potrudio.

Meni je odlicno lezala pjesma "Plamen ljubavi " od Tonija te je to bila moja odluka da cu ju pjevati u emisiji. I onda me zove Kalodjera doma i veli da nesto ta pjesma ima problema sa ritmom u njegovom Big Ben orkestru HRT-a koji kao nezna savrseno odvsvirati tu skladbu uzivo. Kaze "suplje zvuci ".

Molim ? Takvi profici da to neznaju?
Smijesna izlika !
Promjena plana. Nabrzinu sam na telefon bubnuo "da onda moze ona od Gibonija - Dvije duse ".
Greska u koracima. Ups !
To je dosadna, neugledna , nezapazena pjesma u kojoj glasovna virtuoznost i muzikalnost ne dolazi do izrazaja.
A sto je tu je !

Ipak, mislim da sam je skroz korektno izveo.
Onda je dosao i taj dan. Zec ide pred kamere.
Na rostilj. Suocenje sa publikom u dvorani, zirijem i TV gledateljstvom. To je uvijek ekstra pritisak na covjeka. Ta prokleta televizija.

"Pljesak Molim " emisije snimane su ponedjeljkom navecer u kazalistu " Kerempuh" a emisija se emitirala na HTV prvom programu, u prime time-u terminu petkom ( 20.45 ).

Show je vodila Danijela Trbovic a sve amatere pjevace pratio je Big Ben Hrvatske Radio Televizije kojim je ravnao Nikica Kalodjera.
Dok je tada na nasoj estradi 90 posto pjevaca pjevalo playback nastupe mi amateri pjevali smo uz veliki orkestar. Osjecao sam se ko Sinatra ;))

Princip show-a je bio da u svakoj emisiji nastupi 4 pjevaca amatera.
I tako u 10 emisija petkom.
Pobjednik svake emisije isao bi u veliko finale a pobjedniku je bilo obecano snimanje CD-a.
Ostali doma.

Na mene je bio red u petoj (od deset) emisija ciklusa. Konkurencija je bila, zar treba reci, opaka !!!
Trema je bila ubitacna.
U ziriju nase emisije su sjedili: Mitrovic Milan ( producent ), Zeljko Kruslin Kruska ( grupa Latino ) , Viktorija Djonlic ( tada dance pjevacica, supruga Dina Radje ) i Ozren Kanceljak ( tada direktor ZAMP-a ).
Na probi smo vec uglavnom vidli kako stvari stoje medju kandidatima.

Pobjednika se profilirao na probi.
Stefanija Kolaric je svojim glasnicama skidala paucinu dvorane.
Izrazito bel kanto pjevanje, graniceno sa opernom virtuoznoscu i izuzetnom muzikalnoscu. Ekstremno dobro !!
Sjetite se Sandre Bagaric kako pjeva neki slager. E tak je pjevala Stefanija.

Proba je bila zanimljiva ali jedan covjek mi je posebno digao tlak. Bio je to onaj bezobrazni redatelj Nikolic koji je "odradjivao" svoj honorarni posao ( mislim i polupijan) te koji se izdrkavao na nas amater pjevace kao da samo zadnje govno a on velika faca. Jadnik od covjeka.

Svi smo korektno bez puno falsanja ali sa pocetnom mega tremom izveli sto smo imali. Publika je pljeskala. Ziri je odglasao.
Vlatka i Muc iz Srebrniih krila odradili nastup kao gosti.
E da, centralni dio glasovanja je bio kao sto i naslov emisije govori - Pljesak. Moguce je bilo izmjeriti jacinu pljeska u dvorani preko velikog semafora. Svaki izvodjac je dobio pljesak. Pljeskometar se mogao umjetno podici kada bi se pljesak pomijesao sa jakim zvizukom. Ja takvog "igraca" nisam imao u publici.
U publici sam od navijaca imao samo svoju familiju jer ekipa iz gimnazije nije mogla doci preko tjedna a ja na tome nisam ni inzistirao. Tako da sam ja "popusio" svoje od pljeska.
Po jacini najslabiji pljesak .

Ali sam dobro prosao od zirija ( drugi ) ciji su se glasovi pribrajali tako da sam konacno bio treci nakon sto je odglasano. Stefanija je pobjedila , mi ostali dobili Chupa Chupse, Mambo bombone i Sonijev walkman.
Svijetla su se ugasila.
15 minuta slave je proslo.

Iako to sve nije bilo nista spektakularno kao sto se sada radi na tim show natjecanjima gdje se biraju "buduce zvijezde".
Produkcije je bila daleko slabija. Ni iz toga showa nije se profilirala niti Stefanija niti bilo tko drugi od pjevaca.
Ipak jedno ime danas stoji na estradi iako ne zaslugom "Pljeska" u Kerempuhu.
Ivana Kindl je bila dio nas pjevaca amatera, pobjedila u jednoj emisiji ciklusa . Kasnije su nam se putevi opet ukrstili na pravnom faksu u Osijeku.... Ivana je bila na Dori u Opatiji nedavno ima izdan album.

Iscrpljen nakon metropolitanskih uzbudjenja vratio sam se u svoju selendru. Pod svijetla sporadicno poredane ulicne rasvjete i kaljuze pokraj ceste u svojoj selendri. Nisam dizao nikakvu frku oko svega toga iako je sve to neke ljude iznenadilo jer me nisu dovoljno dobro poznavali.
Pa je onda bilo komentara "pa mi nismo imali pojma...". Bla, bla, bla. Najjaci sam kad me podcijene ;))
Bend "Pustinje" bili su kultni djurdjevacki bend koji je imao veliku nesrecu da su im se zagubile cetiri demo snimke . Jelenko se nedavno vratio iz Australije i konstatirali smo da ako ih ne nadjemo morat cemo ih snimati ponovno i jos hrpu njih ;))
Sa zadovoljstvom !

Poslije su se neki prioriteti promjenili. Ja sam promijenio. Ali neke stvari su ostale konstanta.
Ostale su jos karaoke i feste ...

1 comment:

Anonymous said...

E pa Zecu, uvijek ostaju karaoke, svatovi, manje gaže da se popuni kućni budžet. Hvala što si onako lijepo napisao o meni - međutim, kao što se kaže: "Nekad bilo,sad se (ne)spominjalo". Nema veze, bio je to prekrasan dio mog odrastanja i mladosti, a ostala je zbilja...
Drago mi je da si i ti bio dio toga.

Lijepi pozdrav, Štefanija!