BE FOOL, BE HAPPY

Sto je bolje ?

Kad netko pokusava biti ozbiljniji i odrasliji nego sto doista jest ili kad netko koji zna da nije balavac moze si priustiti malo gluparanja i djetinjarija i koji ne shvaca sve bas taaaakooo ozbiljno ( ali kad se radi onda se radi ) ?

Mozda i nije bas najbolje postavljen izbor ali otprilike je jasno sto se pod tim misli ?

Recimo, netko tko misli da mora imati svoj "javni nastup" pred ljudima kao ultra ozbiljan da bi dobio respekt jer to zahtjeva situacija, netko koji svojim ponasanjem i postupcima trudi se izigravati da " zreliji nego sto doista jest " ? Takvi cesto preuzimaju uloge kojima nisu dorasli i onda se to vidi iz aviona.
Ono, kako kad opizdite neku zutu crtu po plafonu koji je ljubicast :)

Opet netko tko je malo vise svijestan situacije oko sebe, svojih i tudjih limita i zna koje su mu granice , moze imati komfor ponasati se ponekad puno opustenije, gluparati se u granicam i djetinjarijama izazivati okolinu bez da mu netko takvo ponasanje zamjeri.

Ah, kolko sam sada generaliziranja i opcenitosti naveo. Kao da se spremam u diplomaciju :)