6.4.02

Tjedan je bio kratak u vojarni i prosao je brzo.Bioritam nakon vikenda nam je bio potpuno unisten.Trebalo mi je dva dana da se prilagodim na jutarnje budjenje.5.03 je vrijeme kojim me moja mala urica podsjeca na vojnicka jutra.Ustajanje.Spavam na gornjem katu duplog kreveta.S donje strane mi je cimer Taborsak (Kumrovec) alias TahirTabo alias Tele Tabi.Spava ko zaklan.Krevet mi je do prozora tako da imam odlican pogled van na jedan dio Samobor a u daljini svjetle se svjetla Sv.Nedjelje i Zagreba.Zvijezde se vide odlicno.Nebo.Ponekad u noci na njemu svjetlece tockice.Pomicne.Avioni.Tada se pitam i zamisljam,koliko je ljudi u njima,kamo putuju,koja je avionska kompanija u pitanju i slicen trivijalne gluparije.Kako tek oni u avionu vide svjetla Samobor i Zagreba.Jutra su obicno jos uvijek mracna.Kupaonica za 110 ljudi.17 umivaonika.Tko prije njegov je.Jutarnja higijena.Gledamo se u prolazu .Svi kao mravci negdje zure.Lica su izoblicena.E da nam je kave .Nakon toga pospremanja kreveta.Nabrzaka slaganje masne.Krevet se slaze na tzv.masnu.Posebno je propisan postupak slaganja kreveta.Od pocetka smo ga slagali po dvoje,vrlo pazljivo i sporo.Sada ga mogu sloziti i sam.Posebno ga je potrebno dobro zategnut,ispeglat rukama,nategnut i geometrijski tocno preklopiti.Nije neka mudrost.Iz pocetka zamara.Iz daljine obicno dopire jedna simpaticna jutarnja svadja.To je prepirka kojom Mika i Fedor ,kao cimeri,vrse ispomoc jedan drugom u slaganju kreveta.Onda se vrijedjaju.Onda sve to nas iz desetine barem navodi na jutarnji smijeh.Umjesto kave dobro dodje i smijeh.U medjuvremenu,razvodnici se deru u hodniku uvijek nekako u stilu "imate jos 5 minuta do postrojavanje,motorika je u kratkim majicama".To oni nas upozoravaju da pozurimo sa jutarnjim sredjivanjem i da se postrojimmo ispred kazeta u kratkim majicama za odlazak van na pistu,na minus tri stupnja i hladan vjetar da bi obavili jutarnju motoriku.Uzitak za tijelo.I onda izlazimo oko pola sest s jos uvijek jakom "mrenom"na ocima na hladan zrak(obicno)."Idemo,trcanje na mjestu...koljena u lijevu stranu...vrti glavom u desnu....desni zglobu desnu stranu.....kruzimo bokovima....pocetni stav za sklek....jedan..dva...dvadeset...pocetni stav za pretklon......jedan.......trideset.....pocetni stav za cucanj.......jedan ...trideset......pocetni stav za sklek........" Jos mi zvoni u usima deranje razvodnika. I tako covjek htio ne htio dodje k sebi. Povratak u zgradu i konacno oblacenje kompletne odore.Poslije izlazak na krug.S kacigama i maskama i torbicam tzv.pederusama.Petkomi puskama i kompletnom ratnom opremom.Izlazak na dizanje zastave s punom ratnom opremom zna biti vrlo zanimljivo iskustvo.Rame se otkida.Ne osjecas ruke.Trnci ti prolaze.Ali sve se izdrzi jer se,jebemti,mora.Tocka.

No comments: