Nedavno sam negdje procitao ,mislim u Bugu,da ameicka vlada sa ogromnim parama sponzorira razvoj najmodernije i najnaprednije igrice ,tzv.zanra kojeg igraci od milja nazivaju pucacinama (sick!),koji bi trebao posluziti kao idealno sredstvo americke vojne propagande medju mladjim narastajem.Nesto kao perfektno sredstvo za ideolosko zaglupljivanje i trovanje ionako bezkicmenih tinejdjera diljem svijeta(Tj.onih bez vlastitog stava i sposobnosti kritickog razmatranja).
Ono sto je nekada u doba hladnog rata bio Top Gun, Vod, i slicni filmovi (za koje se kasnije utvrdilo da su bili masno skrivenim transakcijama financirani od americke vojske) to ce danas biti igrice za PC i konzolu sa perfektno doradjenom mogucnosti ratovanja iz svoje dnevne sobe i razvijanja privrzenosti militarizmu.I naravno,sa hrpetinom usputnih americkih zastava i public relation spinova i trikova koji ce pokusati utjerivati daljnu americku hegemoniju u svijesti mladih ljudi.
Mnogi ce naravno sve ovo popusiti.
Igrica se zove,gle vraga "American army".Moci ce ju se BESPLATNO skinuti sa interneta ili distribuirati preko CD-a. Najskuplja igrica do sada u povjesti komp.igara.I gle vraga ,besplatna.Pa kome je u interesu da ju pocen igrati velika masa ljudi? Odgovor sam vec na to gore dao.

Kad cijela ova prica oko vojske zavrsi namjeravam se posvetiti ostalim stvarima.Baciti se na njih kao su mi posljednji dani zivota. I to ce trajati nekih tjedan dana. A onda po planu... :-)
Namjeravam redizajnirati konacno ovu neuglednu stranicu.Mozda je i ugasiti i napraviti novu. S malo pametnijim stvarima i poigravanjem sa dizajnom.Bas jucer malo gledam po nekim web resursima za kreiranje web stranica.Ima zanimljivih noviteta u svijetu dizajna i vrijedi ih primjeniti.Npr.iako to nije nova niti napredna tehnologija,CSS layout mi se cini savrsenim za izgled moje stranice.Jos na tu stranicu stavim par korisnih linkova tj.stranicu postavim plitko,jednostavno i intuaitivno.
Pristalica sam minimalističkog dizajna nosen poklicem:"Manje je vise".
I da,mislim napraviti stranicu od Semovaca;kao neku vrstu community portala.

Ekipa je na moru.Javili su mi se jucer.Dado,Mirovic i Tomo lade jaja u Vodicama.Uopce ne sumnjam da je tamo dobra zeka.Dado veli da imaju super cimerice.Jucer su poceli sa tulumarenjem.
Ah, sad pocinjem biti zavidan...Dok se ja igram vojske oni uzivaju u blagodatima Mediterana,sunca,zena,plaza,i jos koje cega. Neka im.
Danas mi se javio Plesko koji ljetuje sa svojom Dorom u blizini Novog Vinodolskog.Uziva u oazi mira,cistoj prirodi,ali mi se potuzio da je cijeli prosli tjedan vrijeme bilo odvratno. Bura.
I da ,dosla je Dorina mama.No,veli da joj je mama super. Bravo,Plesko;buduci zagrebacki zete.

Dosje 0001:
Predmet:Ivan Šojkić
Opis lika:moj atentator,osoba koja mi je zaprijetila egzekucijom,kolega iz Zapovjednog voda
dobar maljar,omiljeni decko sefice kuhinje u restoranu u vojarni,vlasnik vinograda
iznad Samobora(ima kiselo vino),uredski moljac kod jednog face-čina koji šuta
male mačke po pisti u vojarni,te…jos bi se tu moglo neceg napisati..Siksi,oceš ti p
preuzeti rijec…(no,dipl.psiholog je profesionalac pa ne otkriva tajne o svom
pacijentu).Otprilke..to je to.
Predmet istrage: Prijetnja doticnog lika na stranici http:// zecina.blogspot.com vlasniku
stranica smrću,ubojstvom, egzekucijom,unistenjem.
Motivi toga gnusnog pokusaja:Cinjkanje doticnog lika glavnom chiefu Zapovjednog voda o
tome da me je cijelo popodne maltretirao pitanjima o listi za
vikend ,za koju sam ja znao,ali tretirao je tajno,jer sam
prisegnuo kad sam poceo raditi u uredu da cu cuvati
povjerljive informacije,a toj su bile upravo takve inf.

Detaljniji podaci o osumnjiceniku:



JMBG:necemo o tome...Izbrisani detalji

Riba ribi grize rep...

18.07.2002 AH,S VOJSKOM UVIJEK PROBLEMI...

Problemi .O da ,ima ih i u vojsci.Ponekad i previše.Ponekad su neizbježni.Mjesto radnje ponovno taj famozni Samobor.Mali i miran gradić blizu deželske granice.I ponovno priča sa odsluženja vojnog roka u Samoboru.Dogadjaj koji je nedavno uzbudio duhove vojarne ;tuča ročnih vojnika pred jednim kafiće ove srijede,čiji vlasnik je ponosno još prije nekoliko tjedana u jednim dnevnim novinama objavio da u njegov kafić više ne smiju zalaziti ročni vojnici.Ne smiju?Na jedno javno mjesto kakav je jedan obicni kafić?Da,dobro ste čuli.Govorimo li ovdje o kršenju ustavnih prava gradjana RH?Gdje su sada sve te udruge za zaštitu ustavnih prava gradjana da zastite neduzne dečke-vojnike u civilnom izlasku u grad, koji su dobili batine od ekipe koju je sakupio vlasnik kafića?Koji su motivi nagnali da vlasnika na tako radikalnu poslovnu politiku naspram ročnika ? Prva pomisao nekog neupućenog promatrača bila bi da su dečki vjerojatno prije pravili probleme u kafiću(što je ponekad i točno-ali ne u ovom slučaju)pa ih sada vlasnik pokušava neutralizirati.Ali kojim se mjerama služi! Javno objavljuje da u njegov kafić više ne smiju ulaziti ročni vojnici,u novinama .Jedan jedini vlasnik kafića u gradu Samoboru.Nije li to indikativno.Samobor-grad sa mozda najvećom koncetracijom kafića po metru kvadratnom,i samo jednom vlasniku smetaju vojnici iz samoborske vojarne.Slučajnost?Vidit ćemo.Dobro,jasno da ni vojnici nisu nevinašca koja se uvijek odgovorno ponašaju.Treba shvatiti da oni su u ovaj grad došli iz svih djelova Hrvatske,podvrgnuti su jednom novom režimu koji nad njima visi 24 sata na dan,a od njih zahtjeva stegu,disciplinu i rad,te ponekad ubijanje u mozak i psihički teret koji ponekad moraju ponjeti zbog same naravi vojske.Neki od njih nejdu po tri tjedna doma(da bi se fer preraspodjelili vikendi medju svim vojnicima).U tim intervalima jedini im je dodir sa civilnim životom odobreni izlazak u grad.Najčešće srijedom te subotom i nedjeljom.I onda slijedi opuštanje.Ekipno se izlazi van.Popije se koja više.Neki u svemu pretjeraju pa nastanu nemile scene.Istina.No,ne treba na te dečke gledati kao na mangupe koji su raskalašenici pod plaštem vojne odore(iako su u gradu u civilnoj odjeći).Šira javnost nema razumijevanja za te stvari.Kad se takve stvari povezuju sa vojskom šira javnost(ponajprije zbog nerazumijevanja načina na koji vojska funkcionira,i kako se odvja život i rad u krugovima vojarne,te niza predrasuda i stereotipa o djelatnicima i pripadnicima Oružanih snaga izgradjenih posljednih godina na pojednostavljenom gledanju stvari)sklona je apriori percipirati krivnju vojske.
A u ovom posljednjem slučaju gdje su naši prijatelji prebijeni od strane civila pred ulazom u taj kafić,situacija je odmah percipirana na navedeni način.Osmorica ljudi iz brigade završila su na ispitivanju u pritvoru vojne policije Zagreb.Mi smo ovo jutro imali briefing sa glavnim časnikom vojarne zaduženog za odnose sa javnošći koji je potvrdio da se u ovom slučaju ide na najviše nivo.Zadnji puta kada su se takvi dogadjaji dogadjali u gradu sve je stalo na gradski strukturama ,ovoga puta situacija će se potezativišiminstancijama.Baš me zanima kako će sutra u dnevnim novinama pisati o tom dogadjaju.




17.07.2002

Sve što god prozborim van vojarne o internim stvarima vojarne može značiti prigodu da me se stegovno kazni.Tako sada situacija stoji.Izgleda da ću morati uzeti pseudonim.Navodno hrpa stvari curi iz vojarne i gore-nadležni odlučili su prekinuti takvo praksu.Iako je ovo moje trabunjanje na ovom mjestu samo osobni dojam,očigledno je riječ o stvarima koje se vode u rangu službene tajne.Dakle,od sada morat ću izmisljat imena,činove,stvarne situacije zakamuflirat u drugačije ruho.A ako me se stegovno kazni,...Ma neće...jer ne odajem nikakve tajne.

ČAPALIJA MAJSTORE S MORA…..!!!!!!!!!!!!


Neki dan mi se javio trogiranin Čapalija. »Ratni drug» iz samoborskih vojničkih dana. Nakon prva tri mjeseca samoborskog drila, dobio je krajem svibnja prekomandu u Split. Žive i rade u nekim barakam. Kaže da im nije loše. S njim je navodno i Ninčević Toni te Sablić Ivan. Dvoje Splićana iz našeg tadašnjeg voda, čuvenijeg pod kraticom 2-1-5.
Na čelu sa poručnikom Šarićem, narednikom Galetićom, te poručnikom Gegićem.
Jerry alias Čapalija alias Fani poslao mi je neki dan poruku da je posjetio stranicu, ali da se nije uspio upisati u knjigu gostiju. Probaj ponovo. Navali.
Pohvalio je moje esejističko baktanje sa bespućima preživljavanja naših ročničkih života.
Nama nije imao tko objasniti neke cake i finese vojske i svega što ide s tim. A najčešće vojničke priče idu ruku pod ruku sa lovačkim i vojničkim pričama. Mladi vojnik ćesto mora slušati razne pričice o tome kakva je vojska. Mnogo je tu tabua i predrasuda. Ja se samo nadam da je neki budući vojnik samoborske vojarne dobio barem neki dojam , uvid u grubi obris vojničke svakodnevnice.
Ako ništa drugo meni ostaje jedna ugodna kronika našeg boravka i opis dojmova tamošnjeg asketskog života kao jedna prolazna epizoda, ali puna sjećanja. Još i sad s sjećam večernje prozivke na hodniku kad službujući viče prezime a ti se javljaš sa «Nazočan».
CESAREC,ČAPALIJA……NINČEVIĆ…Pooonoooviii zbog voojnika Ninčevića……..NAAZOČAAN !!….SABLIĆ…HRIBERŠEK….KUNIĆ….KUPINA.
«IMATE PET MINUTA ZA OBAVITI NUŽDU I HIGIJENU,A ONDA NIKOGA NEĆU VIDJETI NA HODNIKU, REDARI NA SVOJE DUŽNOSTI !!!!» citat vrlog i nadobudnog razvodnika ili staroga vojnika.
Pozdrav radio relejcima u Splitu.

URED

Sjedim u uredu.Vojničkom uredu.Dva stola su priljubljena i formiraju poveću radnu površinu na kojima radi Ona i On.Moj vojni šef i vojna šefica.Oni imaju činove.Ja sam vojnik.Ovdje više nema vojničke stege.Vlada neformalna atmosfera.U uredskim poslovima pomaže mi još jedan vojnik.Zoran iz Kutine.Zajedno smo podvrgnuti uredskom stresu.I sad dok sjedim u uredu s pogledom na zapadni dio Medvednice,s jasno istaknutim sljemenskim TV tornjem,mislim da mi nije loše.Završni vojnički dani očito ostati će mi u finom sjećanju.Moram odraditi još otprilike pedesetak dana.Dobro je,mislim si.Moglo je biti i gore.Da se neki dogadjaji nisu odvijali sretno po mene sada bi davio se u dosadnom i deprimirajućem okruženju u neposrednoj blizini Samobora,gdje sam prvotno trebao biti rasporedjen za prekomandu.
Na tom bih objektu držao osmosatne smjene,čistio krug tog glavnostožerskog ladanja,kosio travu i čistio objekt,što mi ne bi teško palo.Ali teško bi mi pao nedostatak organizacije,civilizacije,jednostavnog dolaska do objekta nakon vikenda ili grada.Općenito govoreći imao bih vremena na pretek.A to nije dobro.Vjerojatno bih čitao novine,knjige,kartao,igrao šah,gledao TV,i sve to tako iz tjedna u tjedan.U medjuvremnu bih nešto i napravio.Ali ne.To bi me deprimiralo.Jednostavno volim kad se nešto čeprka i radi.
Ja sam izabrao drukčiji pristup.Ja sam odlučio zamoliti Zapovjednika da me vrati u vojarnu.Vratio me nakon samo tjedan dana boravka na objektu.I eto me.Imam radno vrijeme od 6.30 do 15.00.Tome treba nadodati i često popodnevno odradjivanje raznih dopunskih uredskih poslova.Dakle,umjesto da uživam u lijepom ladanjskom okruženju i laganom tempu odradjivanja malih zadataka,uživam dinamičnost ureda,stresne situacije,ćesto komuniciranje,radni umor i sve ostalo što dolazi s tim.I dobro mi je.Pošto radim kod šefa našeg Zapovjednog voda dobivam svaki drugi tjedan odlazak kući na vikend.U vojarni imam kantinu,blizinu grada,televiziju,računala,stare prijatelje i poznanike,radno mjesto na kojem vrijeme brzo prolazi pa se ne opterećujem s brojanjem dana do kraja vojnog roka.Sve su to prednosti koje olakšavaju posljednje vojničke dane.Ah,gledam ovu mladu vojsku koju drilaju,na njima provode stegu u zgradi kraj moje .
Više tu gnjavažu ne bi volio proći.Tu nema puno logike.
Još 54 dana do povratka u civil.Još 35 radnih dana u uredu mog šefa.

reztztzt

15.06.2002


Spavaonica je sad puno drugačije nego li je bila u prva tri mjeseca.Sada nas spava u jednoj velikoj sobi nas dvadesetak.Soba je ogromna.Treba vremena da se počisti.U spavaonici su i dalje neki « prvoborci» s kojima sam bio i prije u desetini.Sa mnom u Zapovjedni vod u prekomandu došli su Oliver Sikaček i Fedor Zaić.Oliver ili poznatiji kao Siksi radi u odjelu kog svog šefa na poslovim koji su usko vezani uz njegovu profesiju.Siksi je diplomirani psiholog.Fedor je moj kompanjon u uredu.Radimo kod zapovjednika Zapovjednog voda,našeg poručnika,zajedno sa gospodjom dočasnicom voda,Nikolinom.I ostali ljudi u vodu su privilegirana kasta vojnika u ovoj vojarni.Svi zapravo rade po uredima kod raznih časnika,i većina njih je sa višom i visokom stručnom spremom.Nekolicina ide svaki dan na rad u Glavni stožer u Zagreb.Tamo rade na centrali.Ostali iz voda su rasporedjeni na objektima veze u neposrednoj blizini Samobora i Zagreba.Sve skupa kad se zbroji sada naš vojni rok teče mnogo komotnije i lakše.Još dva mjeseca i to će proći.Svako će se vratiti u svoj civilni život.

26.05.2002


Ekipa je nestala.Čarolija se izgubila.Moj boravak u HV-u je ušao u novu fazu.Došlo je vrijeme prekomandi.To je u vojsci vrijeme kad vojnici nakon provedenih tri mjeseca kreću na nova odredišta(ne nužno) na takozvanu završnu obuku,koje počinje sve manje ličiti na vojsku.Dakle,vojnička stega nije ni približna onoj koja vlada u prva tri mjeseca.Ekipa iz moje desetine rasula se po cijeloj Hrvatskoj.Neki su završili u Osijeku(Mikleušević te Mladen Šuker),neki u Kninu(Mijić i Taboršak),neki u Rijeci (Hriberšek),neki u Lučkom kod Zagreba (Marodt,Kalajžić),neki u Kuparima blizu Dubrovnika (Miho Miljanić,Mastelić),a neki su jednostavno ostali u Brigadi ili drugim postrojbama ovdje u Samoboru.Da,ostao sam u Samoboru.Preciznije dobiosam prekomandu u tzv.Zapovijedni vod ,u drugoj zgradi u samoborskoj vojarni gdje sam onda isti dan bio rasporedjen na Tzv.Stacionarne objekte veze u neposrednoj blizini Samobora.Zbog osjetljivih informacija i polozaj vojne tajne u ovoj cijeloj prici radi objektivnih okolnosti čak ni na ovom mjestu neću ići oko toga u detalje.Ne bi si trebao još navući neko ispitivanje od ovih «odozgo».Oni nebi imali razumijevanje za takvo moje pisanje koje bi uključivalo fakte koji ulaze u kategoriju vojne tajne.Dakle,jednom riječju rasporedjen sam u jednom ugodnom objektu,u divljini sa pomalo atmosferom na kraju svijeta i hrpom vremena za čitanje gledanje TV-a,kartanje ,igranje šaha.Koliko god to nekima bilo čudno ja sam nakopn tjedan dana zatražio da me vrate nazad u vojarnu da tamo nešto radim.Hvala Bogu ,moje želje su bile uslišene.Dokoličarenje i zabušavanje cijeli dan nije bilo ono što me ispunjavalo.Htio sam zanimaciju.Nakon tih tjedan dana moljkanja zapovjednik mepozvaio da se vratim u vojarnu i stavio me na probni rad u svoj ured.Nakon tjedan dana već sam prisegao prisegu o zaštiti tajnosti podataka i sada sam miran i zadovoljan svakodnevnim uredskim radom od 7 ujutro do 15 popodne.Posla ima,radi se punom parom,uredski stres je svakodnevnica.Ali sam zadovoljan time.

13.05.2002

PETOGODIŠNJICA MATURE

Zanimljivo je prošlo okupljanje moje generacije gimnazijskih maturanata prošle subote u Đurđevcu.Baš kako sam i zamišljao da bi trebalo izgledati.Ugodno sam se opustio u dobrom društvu starih dobrih lica koje sam svih ovih godina nakon mature više manje viđao dosta ćesto.Prvi dio sakupljanja obavili smo u gimnazijskoj zgradi i učionici u Đurđevcu.Naša obadva razrednika odazvala su se pozivu.Prof.Ljerka Šinunic i prof.Horvat Josip.Profesorica njemačkog jezika,vrstan pedagog,gospođa Ljerka vodila nas je kroz osjetljivo doba našeg srednjoškolskog razdoblja.Nije joj uvijek bilo lako s nama.Trebalo je ukrotiti sve te naše mušice.Posljednji razred gimnazije proveli smo u rukama prof.Horvata,jer je naša profesorica osjetila nove poduzetničke izazove i s pravom se maknula od prosjeka koji donosi srednjoškolska plaća i pokrenula privatnu školu stranog jezika.Te subote smo nakratko proveli u gimnazijskim učionicama i ukratko svaki član našeg razreda ukratko je izvjestio o svojih proteklih pet godina života,u koje se računaju naši uspjesi i neuspjesi,ljepše ili manje ljepše stvari koje su nas zaokupljale tokom tih godina.Poslije smo se preselili na neformalniji dio našeg sakuljanja.U atmosferi koju nudi đurđevački Stari grad proveli smo uz ples,iće i piće,pripremljeno od strane HTT Picok do ranih sati.Neki nisu.Kao ja naprimjer.Ubio me umor.Doduše većinu večeri nisam poklekao,ali na kraju me svladao umor.Naučen na ustajanje nešto iza pet sati ujutro i spavanje od deset sati navečer biorittam mi je bio čvrsto utvrđen,pa sam već oko ponoći osjećao fjaku i pospanost.No,stalni ples,znoj na licu,razgovori,gemišteci,a sve to zahvaljujući i dobroj fizičkoj formi nabitoj u vojsci,učinilo je da se držim do kasnih sati.Gušt mi je bio plesati sa Nikolinom,Jasminom,Antonijom,Željkom,Dubravkom,i ostalim curama.Jedino mi je sada žao što nisam plesao sa svojom maturalnom plesačicom Almom .Ne znam kako se to dogodilo.U jednom trenu odlučio sam otići u auti po fotoaparat ali više se nisam vratio.U autu sam zaspao.Tu je priči kraj.

Ne bi vjerovali s kime sam sada u interrnet caffe .Sa mnom je danas u gradu glavom i bradom najveca iliti jedna od najvecih ako ne i najveca faca nasega voda vojnik Marino K.Ne zeli da mu napisem prezime pa ce ostati samo K.Da pitate se kako to da sam ja ovdje u gradu.E pa dobio sam izlazak.Srijedom iz vojarne izlazi nekolicina vojnika pa eto konacno dosao i red na mene.Tomacic sada vjerojatno negdje uziva u ugodnim trenucima sa svojom curom.Neka.U petak dolazim doma i bit ce kolektivni festatitis.Idem na godisnjicu mature u Djurdjevac(Pivnica Stari Grad pa ako je neko zainteresiran da me tamo sretne,slobodno dodjite-serijske ubojice iskljucene !)Ah tako se radujem susretu sa nekim starim dobrim njuskama s kojima sam prozivio svoje zlatno doba rock n droba.Pa eto me u petak....Jebalte kak bu dobro...

I zakljucak:
Given the many uncertainties about these events, it certainly seems that
there should be more questions, more investigations, and more
thoughtfulness about the responsibilities of the various parties
involved. A little bit of logic will reveal that the Arabs alone could
not have been solely responsible for the entire chain of events. It is
equally unlikely that the Israelis could have pulled it off alone. Yet
instead the US government is gathering up support for war against Middle
Eastern nations, a tragic response to the enigmatic events of that day.

I dalje se nastavlja:
But let's suppose that the fire was hot enough to melt steel. What would
have happened in that case? Before it breaks, hot steel begins to bend.
This redistributes the forces in the structure and puts elastic stress
on those parts that are still cool. The process is asymmetric, so that
the structure should visibly bend before breaking. But of course, no
steel skyscraper has even bent over in a fire.

Let's suppose the structure were sufficiently weakened that it did fail
catastrophically near the point of the airplane strike. In this case,
the intact structure below would exert an upward force on the base of
the upper story portion of the building (the part that has been broken
loose), while any asymmetry would allow the force of gravity to work
uninhibited on the tip of the skyscraper. Thus, the top section of the
skyscraper would tip and fall sideways.

If it did not tip, it would have ground straight down through the
building below. The gravitational potential energy of the upper stories
would be coupled into the frame below, beginning to destroy it. The
frame below would deflect elastically, absorbing energy in the process
of deflecting. At weak points, the metal structure would break, but the
elastic energy absorbed into the entire frame would not be available to
do more destruction. Instead, it would be dissipated in vibration,
acoustic noise and heat. Eventually this process would grind to a halt,
because the gravitational potential energy of a skyscraper is nowhere
near sufficient to destroy its own frame.

To je ujedno moj odgovor na ona glumpava pitanja iz USa koja mi salju neki uvrijedjeni.Znam da istina ponekad boli.Ovdje su odgovori.
It is as if the entire building were falling straight down through thin
air. As if the entire solid structure below, the strong part which had
not been burned or sliced or harmed in any significant way, just
disappeared into nothingness. Yet this (within a small tolerance) is
what we would expect to find if there had been a controlled demolition,
because the explosions below really do leave the upper stories
completely unsupported. Like the Road Runner after he runs off the edge
of the cliff, the entire building pauses a moment, then goes straight down.

Any kind of viscous process or friction process should have slowed the
whole thing down. Like dropping a lead ball into a vat of molasses, or
dropping a feather into the air, gravitational acceleration cannot
achieve its full effect if it is fighting any opposing force. In the
case of the World Trade Center, the intact building below should have at
least braked the fall of the upper stories. This did not happen. There
was no measurable friction at all.

This proves controlled demolition

I bas si mislim;kako bi lijepo bilo zivjeti u ovom gradu.Mozda jednog dana ako bud para kupi se kja vilica na onim prekrasnim brezuljcima iznad grada.Samobor je zivi i samantan grad sa dugom turistickom tradicijom.Zagrepcanima sluzi kao bijeg od zagrebackog asfalta.Izletnici su uvijek znali cijeniti posebnosti ovoga kraja.Planinarskih i izletnickih mjesta ima na pretek.Ima mnogo tradicije i posebnosti koje bude ponos kod njegovih stanovnika.Ma sta da dalje drobim.Treba ovdje doci i izvidit situaciju.

Stigoh ja danas popodne u vrlo zivi Samobor.Guzva na ulicama.Prekrasan dan,suncan i topao.Konacno odlucni znaci novog proljeca.Cijelo vrijeme sam spavao u vlaku i nadoknadio propusteno spavanje.U Zagrebu je po mene svratio Plesko sa svojom Dorom.Zajedno smo dosli u Samobor.Popili smo kavu u kaficu " Fulir". Samoborske kremsnite nismo.I sad mi je zao.Grad je prepun ljudiSvi kafici i terase su dupkom puni.Mnogo poznatih faca sreli smo na gradskom trgu.Bas je opustena atmosfera.E samo da ja ne moram nazad u onaj asketizm u vojarni.

Evo konacno i slika ljudi iz moje desetine pa i mene u vojnickom izdanju.Ovaj tjedan cemo napraviti vise slika pa se nadam da cu i sliovno moci docarati atmosferu iz 5.desetinke

Bilo je jos nekih zanimljivih crtica.U vojarni nas je posjetila vojna policija sa psima.Trazili su drogu.Nasli su je kod nekog tipa.Cijeli tjedan smo zajebavali naseg kolegu Markovica,vjernog zagorskog muza oko ...zna on oko cega...On to nikada ne radi.Jel da? On nije niti jednom pogledao erotske sadrzaje kojih ima prilicno u nasoj desetini.Niti onako za razonodu.Njemu to ne treba.Dok svi listaju porno casopise,Markovic ne cita !!!!!!!!! I ne radi ONO !!!!!.Tomacic je bio glavni na raskrinkavanju Markoviceve dvojake licnosti,uz prisebnu pomoc Sikaceka i moje malenkosti.No,kad se vratio iz vikenda pokusao se nekako iskupiti i donio je hrpe kolaca i ,pazi ovo,porno casopisa.Kakva je to radost bila kad su se poceli klat za te casopise.Tomacic je ovaj tjedan imao digizalni fotoaparat pa je napravio nekoliko fotki koje cu na ovm mjestu ja se nadam uskoro staviti.