26.05.2002


Ekipa je nestala.Čarolija se izgubila.Moj boravak u HV-u je ušao u novu fazu.Došlo je vrijeme prekomandi.To je u vojsci vrijeme kad vojnici nakon provedenih tri mjeseca kreću na nova odredišta(ne nužno) na takozvanu završnu obuku,koje počinje sve manje ličiti na vojsku.Dakle,vojnička stega nije ni približna onoj koja vlada u prva tri mjeseca.Ekipa iz moje desetine rasula se po cijeloj Hrvatskoj.Neki su završili u Osijeku(Mikleušević te Mladen Šuker),neki u Kninu(Mijić i Taboršak),neki u Rijeci (Hriberšek),neki u Lučkom kod Zagreba (Marodt,Kalajžić),neki u Kuparima blizu Dubrovnika (Miho Miljanić,Mastelić),a neki su jednostavno ostali u Brigadi ili drugim postrojbama ovdje u Samoboru.Da,ostao sam u Samoboru.Preciznije dobiosam prekomandu u tzv.Zapovijedni vod ,u drugoj zgradi u samoborskoj vojarni gdje sam onda isti dan bio rasporedjen na Tzv.Stacionarne objekte veze u neposrednoj blizini Samobora.Zbog osjetljivih informacija i polozaj vojne tajne u ovoj cijeloj prici radi objektivnih okolnosti čak ni na ovom mjestu neću ići oko toga u detalje.Ne bi si trebao još navući neko ispitivanje od ovih «odozgo».Oni nebi imali razumijevanje za takvo moje pisanje koje bi uključivalo fakte koji ulaze u kategoriju vojne tajne.Dakle,jednom riječju rasporedjen sam u jednom ugodnom objektu,u divljini sa pomalo atmosferom na kraju svijeta i hrpom vremena za čitanje gledanje TV-a,kartanje ,igranje šaha.Koliko god to nekima bilo čudno ja sam nakopn tjedan dana zatražio da me vrate nazad u vojarnu da tamo nešto radim.Hvala Bogu ,moje želje su bile uslišene.Dokoličarenje i zabušavanje cijeli dan nije bilo ono što me ispunjavalo.Htio sam zanimaciju.Nakon tih tjedan dana moljkanja zapovjednik mepozvaio da se vratim u vojarnu i stavio me na probni rad u svoj ured.Nakon tjedan dana već sam prisegao prisegu o zaštiti tajnosti podataka i sada sam miran i zadovoljan svakodnevnim uredskim radom od 7 ujutro do 15 popodne.Posla ima,radi se punom parom,uredski stres je svakodnevnica.Ali sam zadovoljan time.