Evo me !! Tu sam i ponovo "jasem".
Uskoro... Da. Uskoro.....
Samo da malo jos dodjem do daha. Ok .

Ove godine opet je u Europi jedan od ljetnih vrhunaca bio Love Parade u Berlinu.
Ono sto je nekada u zacecima pohodila nekolicina , danas pohodi milijun ljudi.
Svojevrstan Woodstock modernog doba.
Glavna odrednica svega je ; sloboda.
Koliko je tu slobode ocjenimo sami. No, sve je to jedan super zabavan dogadjaj za prociscavanje usiju
uz glasnu glazbu ( rave , techo ili vec sta je-koju ja ne preferiram ) . Eh samo da mnogi ne zabrazde u drugu krajnost.. .Znate one price oko ecstazy droge koja prati takve dogdjaje.
Ponekad ljudi ne mogu slusati tu "Pilanu" cisti i sredjeni!
No, hrpa ljudi dokazuje da se moze i bez toga uzivati. Bas neki dan sam razgovarao sa Sikacekom ( prijateljom iz vojske , inace psihologom ) koji mi veli da najnovija istrazivanja u Engleskoj pokazuju da ce 200.000 mladih engleza uskoro patiti od kronicne, neizljecive depresije izazvane uporabom ecstazy tabletica ( bombonceka-s Bronhijom se ipak lakse dise :-))
A evo malo No comments:

Svakodnevni zivot je vise ili manje stresan.
Stres je moderna posast koja nas prati od jutra do mraka.Nekad nas uzme totalno pod svoju kontrolu pa nas blokira,a nekad
nas mobilizira te nam daje dodatnu snagu da bi nesto obavili kako treba.
No,jeste li sami svjesni koja je kolicina stresa prisutna kod vas.Ovdje mozete provjeriti ispunjavajuci zabavan i zanimljiv upitnik od nekoliko desetaka pitanja na koja odgovorite te na kraju dobijete konacni opis prisutnosti stresa u vasoj svakodnevici.
A ako ste zainteresirani za jos neke zabavne testove onda ih OVDJE mozete naci.

U zivotu svakog covjeka postoje ,navodno,tri medjusobno nadopunjavajuca ciklusa.
Fizicki,emocionalni,intelektualni ciklus.
Govorim o bioritmu.Nedavno sam naletio na jednu stranicu gdje se moze jednostavno izracunat bioritam,tj za cijeli mjesec.
Dovoljno je ubaciti podatke o godini,mjesecu,danu rodjenja i iskocit ce tri krivulje raznih boja koje se nalaze na pozitivnoj
ili na negativnoj skali bioritma,te je moguce ocitati kojeg dana u mjesecu se nalazi koja krivulja u pozitivi i negativi.
Meni su u ovom trenu fizicki i emocionalni ciklus u pozitivi,a intelektualni u negativi.Kad je neki od ciklusa u negativi tada kazu strucnjaci najbolje je smiriti se i " puniti baterije" i duh,a kad je neki od ciklusa u pozitivi tada imamo najvise snage za obavljanje
raznih stvari iz tog podrucja

Iako nikad nisam bio lud za autima;a posebno ne onim otmjenim i pretjerano skupim,u koje spada npr.Mercedesovi modeli,vec neku vrijeme moju mastu intrigira jedan mercedes model (njih nisam previse volio zbog dizajna,ali ovaj je savrsen)-ML 320.
Ljepotan,koji doduse mnogo trosi i vise je za duge ture nego gradsku voznju,ali meni je tako drag autic.
Terenac pun udobnosti.Da,to je Mercedes ML320.

Kibernetika.
Primjenjiva svuda i svagda.Iako mozda izgleda i zvuci kao neka tehnicka znanost ona je univerzalno primjenjiva.
Istina,ljudi nisu strojevi,niti su potpuno predvidivi.
Nedavno sam se zapitao mnogo stvari citajuci jedan zanimljiv seminar o kibernetici.
Kibernetika je sustavno proucavanje komunikacije i kontrole u organizacijama svih vrsta.Svih.To je najbitnije

I naravno bojazan od gospodarskog podbacaja americku vladu tjera u suludi rat protiv Iraka
Europljani se u tome ne slazu s njima.Ali Ameri su bahati i ici ce ako treba sami.
Mnogo je motiva za americki rat protiv Iraka.Sve je to komleksna koliko i jednostavna igra.
Igra oko geostrategije,oko ekonomskih interesa,oko kamufliranja nekih drugih problema, nastavak americke hegemonije,igra vojno-industijskog kompleksa,izraelsko-palestinskog sukoba i na kraju krajeva...Gospodina PROFITA.

Stvari sa globalnim financijama i dalje ne stoje dobro.Burze su u ostrim padovima vec dvije godine ,a to je posebno izrazeno posljednjih mjeseci. Pohlepa je i dalje instinkt koji vlada covjekom.Hoce li uopce ikada prestati?
Vrhunski svjetski financijski mestri svoje sape su polozili po cijelom svijetu i sva ta stvar jako smrdi.
Nitko ne zna kako ce to sve zavrsiti.
Nema sumnja da je ova sadasnja gospodarska kriza u svijetu nesto sto se moze usporediti samo sa ekonomskom krizom 30-tih godina u Americi.Samo ovoga puta je drukcije.Ovoga puta od toga nije imun cijeli ostali svijet.Svijet globalnog kapitala vise ne poznaje granice i brzo surfa po globusu.
Nekog opece,a nekom sleti u novcanik.
Na djelu je tipican transfer bogatstva koji se ciklicki dogadja svako malo kroz povijest.
I da jos imamo globalni rat.Nije to klasicni rat kakvog bi ocekivali u stilu prvog i drugog svjetskog rata.Ovoga puta je to drugacija vrsta rata.SVJETSKOG RATA.Mnogi toga jos nisu svjesni.Ovo je tek rana faza.

Nedavno sam negdje procitao ,mislim u Bugu,da ameicka vlada sa ogromnim parama sponzorira razvoj najmodernije i najnaprednije igrice ,tzv.zanra kojeg igraci od milja nazivaju pucacinama (sick!),koji bi trebao posluziti kao idealno sredstvo americke vojne propagande medju mladjim narastajem.Nesto kao perfektno sredstvo za ideolosko zaglupljivanje i trovanje ionako bezkicmenih tinejdjera diljem svijeta(Tj.onih bez vlastitog stava i sposobnosti kritickog razmatranja).
Ono sto je nekada u doba hladnog rata bio Top Gun, Vod, i slicni filmovi (za koje se kasnije utvrdilo da su bili masno skrivenim transakcijama financirani od americke vojske) to ce danas biti igrice za PC i konzolu sa perfektno doradjenom mogucnosti ratovanja iz svoje dnevne sobe i razvijanja privrzenosti militarizmu.I naravno,sa hrpetinom usputnih americkih zastava i public relation spinova i trikova koji ce pokusati utjerivati daljnu americku hegemoniju u svijesti mladih ljudi.
Mnogi ce naravno sve ovo popusiti.
Igrica se zove,gle vraga "American army".Moci ce ju se BESPLATNO skinuti sa interneta ili distribuirati preko CD-a. Najskuplja igrica do sada u povjesti komp.igara.I gle vraga ,besplatna.Pa kome je u interesu da ju pocen igrati velika masa ljudi? Odgovor sam vec na to gore dao.

Kad cijela ova prica oko vojske zavrsi namjeravam se posvetiti ostalim stvarima.Baciti se na njih kao su mi posljednji dani zivota. I to ce trajati nekih tjedan dana. A onda po planu... :-)
Namjeravam redizajnirati konacno ovu neuglednu stranicu.Mozda je i ugasiti i napraviti novu. S malo pametnijim stvarima i poigravanjem sa dizajnom.Bas jucer malo gledam po nekim web resursima za kreiranje web stranica.Ima zanimljivih noviteta u svijetu dizajna i vrijedi ih primjeniti.Npr.iako to nije nova niti napredna tehnologija,CSS layout mi se cini savrsenim za izgled moje stranice.Jos na tu stranicu stavim par korisnih linkova tj.stranicu postavim plitko,jednostavno i intuaitivno.
Pristalica sam minimalističkog dizajna nosen poklicem:"Manje je vise".
I da,mislim napraviti stranicu od Semovaca;kao neku vrstu community portala.

Ekipa je na moru.Javili su mi se jucer.Dado,Mirovic i Tomo lade jaja u Vodicama.Uopce ne sumnjam da je tamo dobra zeka.Dado veli da imaju super cimerice.Jucer su poceli sa tulumarenjem.
Ah, sad pocinjem biti zavidan...Dok se ja igram vojske oni uzivaju u blagodatima Mediterana,sunca,zena,plaza,i jos koje cega. Neka im.
Danas mi se javio Plesko koji ljetuje sa svojom Dorom u blizini Novog Vinodolskog.Uziva u oazi mira,cistoj prirodi,ali mi se potuzio da je cijeli prosli tjedan vrijeme bilo odvratno. Bura.
I da ,dosla je Dorina mama.No,veli da joj je mama super. Bravo,Plesko;buduci zagrebacki zete.

Dosje 0001:
Predmet:Ivan Šojkić
Opis lika:moj atentator,osoba koja mi je zaprijetila egzekucijom,kolega iz Zapovjednog voda
dobar maljar,omiljeni decko sefice kuhinje u restoranu u vojarni,vlasnik vinograda
iznad Samobora(ima kiselo vino),uredski moljac kod jednog face-čina koji šuta
male mačke po pisti u vojarni,te…jos bi se tu moglo neceg napisati..Siksi,oceš ti p
preuzeti rijec…(no,dipl.psiholog je profesionalac pa ne otkriva tajne o svom
pacijentu).Otprilke..to je to.
Predmet istrage: Prijetnja doticnog lika na stranici http:// zecina.blogspot.com vlasniku
stranica smrću,ubojstvom, egzekucijom,unistenjem.
Motivi toga gnusnog pokusaja:Cinjkanje doticnog lika glavnom chiefu Zapovjednog voda o
tome da me je cijelo popodne maltretirao pitanjima o listi za
vikend ,za koju sam ja znao,ali tretirao je tajno,jer sam
prisegnuo kad sam poceo raditi u uredu da cu cuvati
povjerljive informacije,a toj su bile upravo takve inf.

Detaljniji podaci o osumnjiceniku:



JMBG:necemo o tome...Izbrisani detalji

Riba ribi grize rep...

18.07.2002 AH,S VOJSKOM UVIJEK PROBLEMI...

Problemi .O da ,ima ih i u vojsci.Ponekad i previše.Ponekad su neizbježni.Mjesto radnje ponovno taj famozni Samobor.Mali i miran gradić blizu deželske granice.I ponovno priča sa odsluženja vojnog roka u Samoboru.Dogadjaj koji je nedavno uzbudio duhove vojarne ;tuča ročnih vojnika pred jednim kafiće ove srijede,čiji vlasnik je ponosno još prije nekoliko tjedana u jednim dnevnim novinama objavio da u njegov kafić više ne smiju zalaziti ročni vojnici.Ne smiju?Na jedno javno mjesto kakav je jedan obicni kafić?Da,dobro ste čuli.Govorimo li ovdje o kršenju ustavnih prava gradjana RH?Gdje su sada sve te udruge za zaštitu ustavnih prava gradjana da zastite neduzne dečke-vojnike u civilnom izlasku u grad, koji su dobili batine od ekipe koju je sakupio vlasnik kafića?Koji su motivi nagnali da vlasnika na tako radikalnu poslovnu politiku naspram ročnika ? Prva pomisao nekog neupućenog promatrača bila bi da su dečki vjerojatno prije pravili probleme u kafiću(što je ponekad i točno-ali ne u ovom slučaju)pa ih sada vlasnik pokušava neutralizirati.Ali kojim se mjerama služi! Javno objavljuje da u njegov kafić više ne smiju ulaziti ročni vojnici,u novinama .Jedan jedini vlasnik kafića u gradu Samoboru.Nije li to indikativno.Samobor-grad sa mozda najvećom koncetracijom kafića po metru kvadratnom,i samo jednom vlasniku smetaju vojnici iz samoborske vojarne.Slučajnost?Vidit ćemo.Dobro,jasno da ni vojnici nisu nevinašca koja se uvijek odgovorno ponašaju.Treba shvatiti da oni su u ovaj grad došli iz svih djelova Hrvatske,podvrgnuti su jednom novom režimu koji nad njima visi 24 sata na dan,a od njih zahtjeva stegu,disciplinu i rad,te ponekad ubijanje u mozak i psihički teret koji ponekad moraju ponjeti zbog same naravi vojske.Neki od njih nejdu po tri tjedna doma(da bi se fer preraspodjelili vikendi medju svim vojnicima).U tim intervalima jedini im je dodir sa civilnim životom odobreni izlazak u grad.Najčešće srijedom te subotom i nedjeljom.I onda slijedi opuštanje.Ekipno se izlazi van.Popije se koja više.Neki u svemu pretjeraju pa nastanu nemile scene.Istina.No,ne treba na te dečke gledati kao na mangupe koji su raskalašenici pod plaštem vojne odore(iako su u gradu u civilnoj odjeći).Šira javnost nema razumijevanja za te stvari.Kad se takve stvari povezuju sa vojskom šira javnost(ponajprije zbog nerazumijevanja načina na koji vojska funkcionira,i kako se odvja život i rad u krugovima vojarne,te niza predrasuda i stereotipa o djelatnicima i pripadnicima Oružanih snaga izgradjenih posljednih godina na pojednostavljenom gledanju stvari)sklona je apriori percipirati krivnju vojske.
A u ovom posljednjem slučaju gdje su naši prijatelji prebijeni od strane civila pred ulazom u taj kafić,situacija je odmah percipirana na navedeni način.Osmorica ljudi iz brigade završila su na ispitivanju u pritvoru vojne policije Zagreb.Mi smo ovo jutro imali briefing sa glavnim časnikom vojarne zaduženog za odnose sa javnošći koji je potvrdio da se u ovom slučaju ide na najviše nivo.Zadnji puta kada su se takvi dogadjaji dogadjali u gradu sve je stalo na gradski strukturama ,ovoga puta situacija će se potezativišiminstancijama.Baš me zanima kako će sutra u dnevnim novinama pisati o tom dogadjaju.




17.07.2002

Sve što god prozborim van vojarne o internim stvarima vojarne može značiti prigodu da me se stegovno kazni.Tako sada situacija stoji.Izgleda da ću morati uzeti pseudonim.Navodno hrpa stvari curi iz vojarne i gore-nadležni odlučili su prekinuti takvo praksu.Iako je ovo moje trabunjanje na ovom mjestu samo osobni dojam,očigledno je riječ o stvarima koje se vode u rangu službene tajne.Dakle,od sada morat ću izmisljat imena,činove,stvarne situacije zakamuflirat u drugačije ruho.A ako me se stegovno kazni,...Ma neće...jer ne odajem nikakve tajne.

ČAPALIJA MAJSTORE S MORA…..!!!!!!!!!!!!


Neki dan mi se javio trogiranin Čapalija. »Ratni drug» iz samoborskih vojničkih dana. Nakon prva tri mjeseca samoborskog drila, dobio je krajem svibnja prekomandu u Split. Žive i rade u nekim barakam. Kaže da im nije loše. S njim je navodno i Ninčević Toni te Sablić Ivan. Dvoje Splićana iz našeg tadašnjeg voda, čuvenijeg pod kraticom 2-1-5.
Na čelu sa poručnikom Šarićem, narednikom Galetićom, te poručnikom Gegićem.
Jerry alias Čapalija alias Fani poslao mi je neki dan poruku da je posjetio stranicu, ali da se nije uspio upisati u knjigu gostiju. Probaj ponovo. Navali.
Pohvalio je moje esejističko baktanje sa bespućima preživljavanja naših ročničkih života.
Nama nije imao tko objasniti neke cake i finese vojske i svega što ide s tim. A najčešće vojničke priče idu ruku pod ruku sa lovačkim i vojničkim pričama. Mladi vojnik ćesto mora slušati razne pričice o tome kakva je vojska. Mnogo je tu tabua i predrasuda. Ja se samo nadam da je neki budući vojnik samoborske vojarne dobio barem neki dojam , uvid u grubi obris vojničke svakodnevnice.
Ako ništa drugo meni ostaje jedna ugodna kronika našeg boravka i opis dojmova tamošnjeg asketskog života kao jedna prolazna epizoda, ali puna sjećanja. Još i sad s sjećam večernje prozivke na hodniku kad službujući viče prezime a ti se javljaš sa «Nazočan».
CESAREC,ČAPALIJA……NINČEVIĆ…Pooonoooviii zbog voojnika Ninčevića……..NAAZOČAAN !!….SABLIĆ…HRIBERŠEK….KUNIĆ….KUPINA.
«IMATE PET MINUTA ZA OBAVITI NUŽDU I HIGIJENU,A ONDA NIKOGA NEĆU VIDJETI NA HODNIKU, REDARI NA SVOJE DUŽNOSTI !!!!» citat vrlog i nadobudnog razvodnika ili staroga vojnika.
Pozdrav radio relejcima u Splitu.

URED

Sjedim u uredu.Vojničkom uredu.Dva stola su priljubljena i formiraju poveću radnu površinu na kojima radi Ona i On.Moj vojni šef i vojna šefica.Oni imaju činove.Ja sam vojnik.Ovdje više nema vojničke stege.Vlada neformalna atmosfera.U uredskim poslovima pomaže mi još jedan vojnik.Zoran iz Kutine.Zajedno smo podvrgnuti uredskom stresu.I sad dok sjedim u uredu s pogledom na zapadni dio Medvednice,s jasno istaknutim sljemenskim TV tornjem,mislim da mi nije loše.Završni vojnički dani očito ostati će mi u finom sjećanju.Moram odraditi još otprilike pedesetak dana.Dobro je,mislim si.Moglo je biti i gore.Da se neki dogadjaji nisu odvijali sretno po mene sada bi davio se u dosadnom i deprimirajućem okruženju u neposrednoj blizini Samobora,gdje sam prvotno trebao biti rasporedjen za prekomandu.
Na tom bih objektu držao osmosatne smjene,čistio krug tog glavnostožerskog ladanja,kosio travu i čistio objekt,što mi ne bi teško palo.Ali teško bi mi pao nedostatak organizacije,civilizacije,jednostavnog dolaska do objekta nakon vikenda ili grada.Općenito govoreći imao bih vremena na pretek.A to nije dobro.Vjerojatno bih čitao novine,knjige,kartao,igrao šah,gledao TV,i sve to tako iz tjedna u tjedan.U medjuvremnu bih nešto i napravio.Ali ne.To bi me deprimiralo.Jednostavno volim kad se nešto čeprka i radi.
Ja sam izabrao drukčiji pristup.Ja sam odlučio zamoliti Zapovjednika da me vrati u vojarnu.Vratio me nakon samo tjedan dana boravka na objektu.I eto me.Imam radno vrijeme od 6.30 do 15.00.Tome treba nadodati i često popodnevno odradjivanje raznih dopunskih uredskih poslova.Dakle,umjesto da uživam u lijepom ladanjskom okruženju i laganom tempu odradjivanja malih zadataka,uživam dinamičnost ureda,stresne situacije,ćesto komuniciranje,radni umor i sve ostalo što dolazi s tim.I dobro mi je.Pošto radim kod šefa našeg Zapovjednog voda dobivam svaki drugi tjedan odlazak kući na vikend.U vojarni imam kantinu,blizinu grada,televiziju,računala,stare prijatelje i poznanike,radno mjesto na kojem vrijeme brzo prolazi pa se ne opterećujem s brojanjem dana do kraja vojnog roka.Sve su to prednosti koje olakšavaju posljednje vojničke dane.Ah,gledam ovu mladu vojsku koju drilaju,na njima provode stegu u zgradi kraj moje .
Više tu gnjavažu ne bi volio proći.Tu nema puno logike.
Još 54 dana do povratka u civil.Još 35 radnih dana u uredu mog šefa.

reztztzt

15.06.2002


Spavaonica je sad puno drugačije nego li je bila u prva tri mjeseca.Sada nas spava u jednoj velikoj sobi nas dvadesetak.Soba je ogromna.Treba vremena da se počisti.U spavaonici su i dalje neki « prvoborci» s kojima sam bio i prije u desetini.Sa mnom u Zapovjedni vod u prekomandu došli su Oliver Sikaček i Fedor Zaić.Oliver ili poznatiji kao Siksi radi u odjelu kog svog šefa na poslovim koji su usko vezani uz njegovu profesiju.Siksi je diplomirani psiholog.Fedor je moj kompanjon u uredu.Radimo kod zapovjednika Zapovjednog voda,našeg poručnika,zajedno sa gospodjom dočasnicom voda,Nikolinom.I ostali ljudi u vodu su privilegirana kasta vojnika u ovoj vojarni.Svi zapravo rade po uredima kod raznih časnika,i većina njih je sa višom i visokom stručnom spremom.Nekolicina ide svaki dan na rad u Glavni stožer u Zagreb.Tamo rade na centrali.Ostali iz voda su rasporedjeni na objektima veze u neposrednoj blizini Samobora i Zagreba.Sve skupa kad se zbroji sada naš vojni rok teče mnogo komotnije i lakše.Još dva mjeseca i to će proći.Svako će se vratiti u svoj civilni život.

26.05.2002


Ekipa je nestala.Čarolija se izgubila.Moj boravak u HV-u je ušao u novu fazu.Došlo je vrijeme prekomandi.To je u vojsci vrijeme kad vojnici nakon provedenih tri mjeseca kreću na nova odredišta(ne nužno) na takozvanu završnu obuku,koje počinje sve manje ličiti na vojsku.Dakle,vojnička stega nije ni približna onoj koja vlada u prva tri mjeseca.Ekipa iz moje desetine rasula se po cijeloj Hrvatskoj.Neki su završili u Osijeku(Mikleušević te Mladen Šuker),neki u Kninu(Mijić i Taboršak),neki u Rijeci (Hriberšek),neki u Lučkom kod Zagreba (Marodt,Kalajžić),neki u Kuparima blizu Dubrovnika (Miho Miljanić,Mastelić),a neki su jednostavno ostali u Brigadi ili drugim postrojbama ovdje u Samoboru.Da,ostao sam u Samoboru.Preciznije dobiosam prekomandu u tzv.Zapovijedni vod ,u drugoj zgradi u samoborskoj vojarni gdje sam onda isti dan bio rasporedjen na Tzv.Stacionarne objekte veze u neposrednoj blizini Samobora.Zbog osjetljivih informacija i polozaj vojne tajne u ovoj cijeloj prici radi objektivnih okolnosti čak ni na ovom mjestu neću ići oko toga u detalje.Ne bi si trebao još navući neko ispitivanje od ovih «odozgo».Oni nebi imali razumijevanje za takvo moje pisanje koje bi uključivalo fakte koji ulaze u kategoriju vojne tajne.Dakle,jednom riječju rasporedjen sam u jednom ugodnom objektu,u divljini sa pomalo atmosferom na kraju svijeta i hrpom vremena za čitanje gledanje TV-a,kartanje ,igranje šaha.Koliko god to nekima bilo čudno ja sam nakopn tjedan dana zatražio da me vrate nazad u vojarnu da tamo nešto radim.Hvala Bogu ,moje želje su bile uslišene.Dokoličarenje i zabušavanje cijeli dan nije bilo ono što me ispunjavalo.Htio sam zanimaciju.Nakon tih tjedan dana moljkanja zapovjednik mepozvaio da se vratim u vojarnu i stavio me na probni rad u svoj ured.Nakon tjedan dana već sam prisegao prisegu o zaštiti tajnosti podataka i sada sam miran i zadovoljan svakodnevnim uredskim radom od 7 ujutro do 15 popodne.Posla ima,radi se punom parom,uredski stres je svakodnevnica.Ali sam zadovoljan time.

13.05.2002

PETOGODIŠNJICA MATURE

Zanimljivo je prošlo okupljanje moje generacije gimnazijskih maturanata prošle subote u Đurđevcu.Baš kako sam i zamišljao da bi trebalo izgledati.Ugodno sam se opustio u dobrom društvu starih dobrih lica koje sam svih ovih godina nakon mature više manje viđao dosta ćesto.Prvi dio sakupljanja obavili smo u gimnazijskoj zgradi i učionici u Đurđevcu.Naša obadva razrednika odazvala su se pozivu.Prof.Ljerka Šinunic i prof.Horvat Josip.Profesorica njemačkog jezika,vrstan pedagog,gospođa Ljerka vodila nas je kroz osjetljivo doba našeg srednjoškolskog razdoblja.Nije joj uvijek bilo lako s nama.Trebalo je ukrotiti sve te naše mušice.Posljednji razred gimnazije proveli smo u rukama prof.Horvata,jer je naša profesorica osjetila nove poduzetničke izazove i s pravom se maknula od prosjeka koji donosi srednjoškolska plaća i pokrenula privatnu školu stranog jezika.Te subote smo nakratko proveli u gimnazijskim učionicama i ukratko svaki član našeg razreda ukratko je izvjestio o svojih proteklih pet godina života,u koje se računaju naši uspjesi i neuspjesi,ljepše ili manje ljepše stvari koje su nas zaokupljale tokom tih godina.Poslije smo se preselili na neformalniji dio našeg sakuljanja.U atmosferi koju nudi đurđevački Stari grad proveli smo uz ples,iće i piće,pripremljeno od strane HTT Picok do ranih sati.Neki nisu.Kao ja naprimjer.Ubio me umor.Doduše većinu večeri nisam poklekao,ali na kraju me svladao umor.Naučen na ustajanje nešto iza pet sati ujutro i spavanje od deset sati navečer biorittam mi je bio čvrsto utvrđen,pa sam već oko ponoći osjećao fjaku i pospanost.No,stalni ples,znoj na licu,razgovori,gemišteci,a sve to zahvaljujući i dobroj fizičkoj formi nabitoj u vojsci,učinilo je da se držim do kasnih sati.Gušt mi je bio plesati sa Nikolinom,Jasminom,Antonijom,Željkom,Dubravkom,i ostalim curama.Jedino mi je sada žao što nisam plesao sa svojom maturalnom plesačicom Almom .Ne znam kako se to dogodilo.U jednom trenu odlučio sam otići u auti po fotoaparat ali više se nisam vratio.U autu sam zaspao.Tu je priči kraj.