22.7.04

Blog burnout, zasad !

Sve više mi se probija dojam da će blog forma u Hrvatskoj sve teže u mainstream ( iako će o blogovima pisati i poznati mediji ).

Morati će se prvi mačići baciti u vodu. Morati. Štofa za nesporazum više nego dovoljno :)


 Blogovi u Hrvatskoj će morati doživjeti svoj treći povratak, in my view. Comeback, reklo bi se.

Prvi puta su krenuli prije par godina medju nekolicinom entuzijasta koji su na dubokim i nepoznatim širinama cyberspace krenuli u pothvat osobnog web izdavaštva ( ma što da to značilo ), i kao takvi su danas apsolutno nepoznati jer nisu na nikakvim subjektivnim listama.


Drugi puta je blog ludnica krenula s [LINK=http://www.blog.hr/]BLOGHAEROM[/LINK] ( na stranu oni  koji su kopirali BLOG.HR-a ). Obećavajući početak postao je suočen sa dječjim bolestima internet rasta i  samodestrukcije.


 Ispunio svrhu popularizacije formata i stavio pitanje blogova na nivo dijaloga na internetu . Ostao zatvoreni i hermeticni privatni geto ( community orijentiran što je i prednost i mana )  , internet u internetu. Nije ispunio zadaću mini-revolucije ( iako je evolucija točnija riječ ) na hrvatskom internetu . Zasada.


Treći puta blogovi će morati krenuti u pohod kada  cijela » stvar» sazri, i kad se objektivno poboljša pitanje  sadržaja, većeg izbora korisnika ( između više blog alata  ),  poboljšane funkcionalnosti blog alata ( koji će biti mali CMS ) , te osvještenosti korisnika što  i kako s web dnevnicima ( stil , sadržaj, pitanje identiteta, etičnosti, kredibiliteta ).


Jedno od prvih stvari koje naučiš je da korisnik mora imati izbor. I kakav god bio blog alat ,  mora svojom funkcionalnosću služiti potrebama i željama korisnika a ne eskapadi vlastite kreativnosti s opcijama koje su suvišne.

O utjecaju na javno mijenje da i ne govorim. Nula.


No, polako, tek su tri mjeseca blogiranja u Hrvatskoj.

 Istina, reality show style ( a za neke i dating alat :) više je zastupljen u ovoj početnoj fazi nego li nekog obećanja blogova kao osobnog izdavaštva na webu, jer sa ovakvom rudimentarnom verzijom blog alata tko će htjeti da mu taj blog postane homepage stranica na netu ? Malo njih, što je i bilo očekivano.


Prema mojem  mišljenju, centralizirana uloga BLOGHAERA u pisanju i čitanju ( pronalaženju )  blogova u Hrvatskoj ujedno je njegova prednost i mana.


Prednost u tome što se korisnici medjusobno pronalaze brže nego inače( postoje te nesretne- po meni nepotrebne liste, cool i almost cool ) te je početno regrutiranje forumaša kao prvih blogera na BLOGHAERU  ( moderatora Forum.hr-a ) pomoglo kod početnog omjera kvalitetnijeg pisanog sadržaja te time učinilo multiplikativni efekt rasta.


Mana je u tome što su se onda neke prakse specifične za forume pojavile i na blogovima kao na «bliskom surogatu « forumske forme ( tu mislim na  moderiranje servisa).


 Po mojem mišljenju, oblik moderiranja na blogovima je bespotreban i niti je iz praktičkih razloga moguć ( zasebne web stranice )  pa se u to nemora upuštati. Posebno ne iz banalnih razloga...
Korisnik prilikom korištenja web servisa u procesu registriranja prihvaća pravila korištenja u kojem bi se trebalo navesti da je korisnik odgovoran za sadržaj objave riječi i slika. Jedino, u slučajevima da operator web servisa sazna za štetan sadržaj po njega ( jer ne treba zaboraviti da neko pravno zastupa taj servis pred zakonom i da je dužan voditi brigu o zaštiti svojih interesa ) trebao bi obrisati takva sadržaj bez pitanja korisnika. Razumljivo.


S druge strane ispalo je i to da je BLOGHAER postao isključivi sinonim za blogove u Hrvatskoj kao dio «nekakvoga trenda» a  ne evolutivne naravi interneta sa stajališta web authoringa ( kad se uključi u sve to i RSS i ATOM sindikacija, social software, wiki itd ).

Pa se stoga za sada malo govori o korisnicima ( hrvatskim ) na drugim web baziranim alatima ( ili skriptama na vlastitim domenama i serverima ) za izradu blogova koji ne koriste nikakvu centraliziranu instancu za pronalaženje i čitanje drugih blogova nego se koriste raznim direktorijima i viralnom naravi blog-lista (menija ) na blogovima drugih blogera.


Sljedeće pitanje na koje su u postupku inicijacije korisnika BLOGHAERA  premalo ukazivalo a čini mi se  opravdano  adresirati ( da bi ljudi dobili kompletnu sliku oko blogova kao medija za publiciranje a kojem se mogu jednako pripisivati i neki štetni efekti ) jest pitanje identiteta, privatnosti , etičnosti i kredibiliteta i zdravlja ( psihičkog  )


Ukratko rečeno, došli ste na neki blog, čitate par postova i u vašoj glavi se počinje stvarati slika blog autora . Krene stotinu generaliziranja , ej, točno znam personality tog čovjeka i kakav bi mogao biti u real lifeu. ? Čak joj/mu i dlake u nosu poznam ?  Right ?


Malo ste s njima ušli kroz komentiranje u «dijalog «. Počeli ste vjerovati. Kome ? Totalnom strancu. Za koliko ? Za svega dva dana. A zašto ? Odkud znate tko je iza toga pseudonima i subjektivnog pisanja  ? ( u kojem mnogi želje uljepšati svoje riječi rečenice, svjesno ili nesvjesno  )
Brzopoteznost na djelu. Odete do drugog bloga. Krene istom analogijom. Za prvog zaboravite ali vam se pri ponovnom posjetu  u sjećanje priziva početni dojam .


Za praćenje kredibiliteta blogova treba vremena, za vjeru u nekog i nečiji identitet , posebno stručni sadržaj, treba vremena. «Ali tko bi se još time opterećivao kad je sve ovo jedan veliki fun/party/ izmiksanih osobnosti i doživljaja i «, reći će te. Zato, vjerujem da potrebno oprezno s tim i dati si vremena.Pitanje privatnosti?


Neki ljudi pišu blogove s real life identitom ( ime, prezime, mjesto, slike )  dok drugi pišu blogove pod pseudonimom. I jedno i drugo je naravski s obzirom na stil kojim se piše blog, ali mora se imati na umu da GOOGLE PAMTI.

Pišete pod svojim imenom i spominjete tuđa imena, mjesta i događaje ? Morate stajati iza svojih riječi jer će Google nemilosrdno indeksirati vašu stranicu . 

Ali s druge strane zamislite si da nakon višegodišnjeg blogiranja  , gdje ste pisali o tematici u kojoj se snalazite,  npr. vaš potencijalni poslodavac ide chekirati Google u potrazi za spominjanjem vašeg imena i vidi sve eseje i tekstove koji vas otkrivaju kao čovjeka koji je upućen u svoj fah ?
Ovo je banalni primjer ali u svijetu se  događalo ( posebice u freelance zanimanjima ). Jer , blog može biti idealan inkubator za freelance  novinare, dizajnere, pisce, programere...You name it !
Pitanje zdravlja ?


Sasvim legitimno pitanje.   Ovisnost o net drangulijama nije ništa novo. I blogovi se u to uklapaju. Ponekad u navali slobodnog vremena mogu izazvati opsesivno-kompulzivne simptome. Prvi i najčešći sindrom je burnout . 

Totalna iscrpljenosti od stalnog pisanja, čitanja , komentiranja  u nekoj kraćoj jedinici vremena začinjena umjetno stvorenim pressingom i imperativom stalnog ažuriranja sadržaja kako bi se čitateljima dao signal da vam blog nije umro .


 Uz sve to još kad chekirate svoje countere ponese vas sila adrenalina da postavite novi viši  rezultat  vašeg životnog blog-levela . E, a kad dođe «zlatni link» npr. s nekog posjećenog sajta ( slešdotirani ) ego se zapjeni poput Don Perignona.


Ostali problemi s blogom mogu se pojaviti u vašoj radnoj ili obiteljskoj okolini. Mnogi pišu  blogove ravno s radnog mjesto. E , pa , neznam kako im to uspijeva ali to mogu samo specifična zanimanja. Gdje bi nam bio bruto društveni proizvod kad bi svi samo blogirali ili mislili o čemu će blogirati. Neki si mogu priuštiti blogiranje u svako doba dana ( studenti,tinejđeri, nezaposleni).
 Problemi se mogu pojaviti i zbog brutalne iskrenosti kojom filate blog a netko vama blizak može to pročitati ( u ekstremnom slučaju). Naravno, da tok svijesti i ispovijesti do bola imaju terapeutski učinak , ali u nekim situacijama može povrijediti ljude a u stanovitim slučajevima dovesti i do sudskih tužbi ( je, je ).I još se može nabrojiti  opravdanih pitanja i kontraindikacija koje pretjerana «usisanost « blog formatom može izazvati, posebno u ovakvom community oriented  pisanju i čitanju blogova gdje je faktor «publike « puno prisutniji nego na «otvorenom cyberspace moru «.


Neki  osnovni motiva blogova i dalje ostaju: jednostavnost publiciranja na webu, potreba za ekspresijom  ( pisanom , slikovnom ), filtriranje vijesti, komunikacija i dijalog, dijeljenje znanja i iskustva.

U tom okruženju morati će i BLOGHAER evoluirati da bi se prilagodio željama i potrebama korisnika i preživio svoje dječje bolesti ako želi ostati «alat izbora» korisnika za pisanje blogova u Hrvatskoj.A jesam nadrobio teksta ...Opet će biti «pokvarenog telefona».       Nije to nikakva skepsa, nego moje osobno mišljenje da BLOGHAER može bolje ;)A blog je  dobra i korisna igračka koja će preživiti svoje internetovanje ( posebice stoga što je jednostavan oblik publiciranja ) kao i forumi i chat. 
  
 

1 comment:

noebius said...

CUj, pitanje recenziranja ( «zlatni link» npr. s nekog posjećenog sajta - slešdotirani) je jako relativna stvar. Povremeno pratim gdje me ulinkavaju, pa nekih 150-200 posjetitelja s jednog linka na sajtu koji cita par tisuca ljudi dnevno je maksimum. Ono sto je veci problem je dugorocno odrzavanje postignute razine - lako je biti "zvijezda dana".
Usput, ako google ne upamti, archive.org ce sigurno ;-)