26.7.02

Dosje 0001:
Predmet:Ivan Šojkić
Opis lika:moj atentator,osoba koja mi je zaprijetila egzekucijom,kolega iz Zapovjednog voda
dobar maljar,omiljeni decko sefice kuhinje u restoranu u vojarni,vlasnik vinograda
iznad Samobora(ima kiselo vino),uredski moljac kod jednog face-čina koji šuta
male mačke po pisti u vojarni,te…jos bi se tu moglo neceg napisati..Siksi,oceš ti p
preuzeti rijec…(no,dipl.psiholog je profesionalac pa ne otkriva tajne o svom
pacijentu).Otprilke..to je to.
Predmet istrage: Prijetnja doticnog lika na stranici http:// zecina.blogspot.com vlasniku
stranica smrću,ubojstvom, egzekucijom,unistenjem.
Motivi toga gnusnog pokusaja:Cinjkanje doticnog lika glavnom chiefu Zapovjednog voda o
tome da me je cijelo popodne maltretirao pitanjima o listi za
vikend ,za koju sam ja znao,ali tretirao je tajno,jer sam
prisegnuo kad sam poceo raditi u uredu da cu cuvati
povjerljive informacije,a toj su bile upravo takve inf.

Detaljniji podaci o osumnjiceniku:



JMBG:necemo o tome...Izbrisani detalji

19.7.02

18.07.2002 AH,S VOJSKOM UVIJEK PROBLEMI...

Problemi .O da ,ima ih i u vojsci.Ponekad i previše.Ponekad su neizbježni.Mjesto radnje ponovno taj famozni Samobor.Mali i miran gradić blizu deželske granice.I ponovno priča sa odsluženja vojnog roka u Samoboru.Dogadjaj koji je nedavno uzbudio duhove vojarne ;tuča ročnih vojnika pred jednim kafiće ove srijede,čiji vlasnik je ponosno još prije nekoliko tjedana u jednim dnevnim novinama objavio da u njegov kafić više ne smiju zalaziti ročni vojnici.Ne smiju?Na jedno javno mjesto kakav je jedan obicni kafić?Da,dobro ste čuli.Govorimo li ovdje o kršenju ustavnih prava gradjana RH?Gdje su sada sve te udruge za zaštitu ustavnih prava gradjana da zastite neduzne dečke-vojnike u civilnom izlasku u grad, koji su dobili batine od ekipe koju je sakupio vlasnik kafića?Koji su motivi nagnali da vlasnika na tako radikalnu poslovnu politiku naspram ročnika ? Prva pomisao nekog neupućenog promatrača bila bi da su dečki vjerojatno prije pravili probleme u kafiću(što je ponekad i točno-ali ne u ovom slučaju)pa ih sada vlasnik pokušava neutralizirati.Ali kojim se mjerama služi! Javno objavljuje da u njegov kafić više ne smiju ulaziti ročni vojnici,u novinama .Jedan jedini vlasnik kafića u gradu Samoboru.Nije li to indikativno.Samobor-grad sa mozda najvećom koncetracijom kafića po metru kvadratnom,i samo jednom vlasniku smetaju vojnici iz samoborske vojarne.Slučajnost?Vidit ćemo.Dobro,jasno da ni vojnici nisu nevinašca koja se uvijek odgovorno ponašaju.Treba shvatiti da oni su u ovaj grad došli iz svih djelova Hrvatske,podvrgnuti su jednom novom režimu koji nad njima visi 24 sata na dan,a od njih zahtjeva stegu,disciplinu i rad,te ponekad ubijanje u mozak i psihički teret koji ponekad moraju ponjeti zbog same naravi vojske.Neki od njih nejdu po tri tjedna doma(da bi se fer preraspodjelili vikendi medju svim vojnicima).U tim intervalima jedini im je dodir sa civilnim životom odobreni izlazak u grad.Najčešće srijedom te subotom i nedjeljom.I onda slijedi opuštanje.Ekipno se izlazi van.Popije se koja više.Neki u svemu pretjeraju pa nastanu nemile scene.Istina.No,ne treba na te dečke gledati kao na mangupe koji su raskalašenici pod plaštem vojne odore(iako su u gradu u civilnoj odjeći).Šira javnost nema razumijevanja za te stvari.Kad se takve stvari povezuju sa vojskom šira javnost(ponajprije zbog nerazumijevanja načina na koji vojska funkcionira,i kako se odvja život i rad u krugovima vojarne,te niza predrasuda i stereotipa o djelatnicima i pripadnicima Oružanih snaga izgradjenih posljednih godina na pojednostavljenom gledanju stvari)sklona je apriori percipirati krivnju vojske.
A u ovom posljednjem slučaju gdje su naši prijatelji prebijeni od strane civila pred ulazom u taj kafić,situacija je odmah percipirana na navedeni način.Osmorica ljudi iz brigade završila su na ispitivanju u pritvoru vojne policije Zagreb.Mi smo ovo jutro imali briefing sa glavnim časnikom vojarne zaduženog za odnose sa javnošći koji je potvrdio da se u ovom slučaju ide na najviše nivo.Zadnji puta kada su se takvi dogadjaji dogadjali u gradu sve je stalo na gradski strukturama ,ovoga puta situacija će se potezativišiminstancijama.Baš me zanima kako će sutra u dnevnim novinama pisati o tom dogadjaju.




17.07.2002

Sve što god prozborim van vojarne o internim stvarima vojarne može značiti prigodu da me se stegovno kazni.Tako sada situacija stoji.Izgleda da ću morati uzeti pseudonim.Navodno hrpa stvari curi iz vojarne i gore-nadležni odlučili su prekinuti takvo praksu.Iako je ovo moje trabunjanje na ovom mjestu samo osobni dojam,očigledno je riječ o stvarima koje se vode u rangu službene tajne.Dakle,od sada morat ću izmisljat imena,činove,stvarne situacije zakamuflirat u drugačije ruho.A ako me se stegovno kazni,...Ma neće...jer ne odajem nikakve tajne.

5.7.02

ČAPALIJA MAJSTORE S MORA…..!!!!!!!!!!!!


Neki dan mi se javio trogiranin Čapalija. »Ratni drug» iz samoborskih vojničkih dana. Nakon prva tri mjeseca samoborskog drila, dobio je krajem svibnja prekomandu u Split. Žive i rade u nekim barakam. Kaže da im nije loše. S njim je navodno i Ninčević Toni te Sablić Ivan. Dvoje Splićana iz našeg tadašnjeg voda, čuvenijeg pod kraticom 2-1-5.
Na čelu sa poručnikom Šarićem, narednikom Galetićom, te poručnikom Gegićem.
Jerry alias Čapalija alias Fani poslao mi je neki dan poruku da je posjetio stranicu, ali da se nije uspio upisati u knjigu gostiju. Probaj ponovo. Navali.
Pohvalio je moje esejističko baktanje sa bespućima preživljavanja naših ročničkih života.
Nama nije imao tko objasniti neke cake i finese vojske i svega što ide s tim. A najčešće vojničke priče idu ruku pod ruku sa lovačkim i vojničkim pričama. Mladi vojnik ćesto mora slušati razne pričice o tome kakva je vojska. Mnogo je tu tabua i predrasuda. Ja se samo nadam da je neki budući vojnik samoborske vojarne dobio barem neki dojam , uvid u grubi obris vojničke svakodnevnice.
Ako ništa drugo meni ostaje jedna ugodna kronika našeg boravka i opis dojmova tamošnjeg asketskog života kao jedna prolazna epizoda, ali puna sjećanja. Još i sad s sjećam večernje prozivke na hodniku kad službujući viče prezime a ti se javljaš sa «Nazočan».
CESAREC,ČAPALIJA……NINČEVIĆ…Pooonoooviii zbog voojnika Ninčevića……..NAAZOČAAN !!….SABLIĆ…HRIBERŠEK….KUNIĆ….KUPINA.
«IMATE PET MINUTA ZA OBAVITI NUŽDU I HIGIJENU,A ONDA NIKOGA NEĆU VIDJETI NA HODNIKU, REDARI NA SVOJE DUŽNOSTI !!!!» citat vrlog i nadobudnog razvodnika ili staroga vojnika.
Pozdrav radio relejcima u Splitu.
URED

Sjedim u uredu.Vojničkom uredu.Dva stola su priljubljena i formiraju poveću radnu površinu na kojima radi Ona i On.Moj vojni šef i vojna šefica.Oni imaju činove.Ja sam vojnik.Ovdje više nema vojničke stege.Vlada neformalna atmosfera.U uredskim poslovima pomaže mi još jedan vojnik.Zoran iz Kutine.Zajedno smo podvrgnuti uredskom stresu.I sad dok sjedim u uredu s pogledom na zapadni dio Medvednice,s jasno istaknutim sljemenskim TV tornjem,mislim da mi nije loše.Završni vojnički dani očito ostati će mi u finom sjećanju.Moram odraditi još otprilike pedesetak dana.Dobro je,mislim si.Moglo je biti i gore.Da se neki dogadjaji nisu odvijali sretno po mene sada bi davio se u dosadnom i deprimirajućem okruženju u neposrednoj blizini Samobora,gdje sam prvotno trebao biti rasporedjen za prekomandu.
Na tom bih objektu držao osmosatne smjene,čistio krug tog glavnostožerskog ladanja,kosio travu i čistio objekt,što mi ne bi teško palo.Ali teško bi mi pao nedostatak organizacije,civilizacije,jednostavnog dolaska do objekta nakon vikenda ili grada.Općenito govoreći imao bih vremena na pretek.A to nije dobro.Vjerojatno bih čitao novine,knjige,kartao,igrao šah,gledao TV,i sve to tako iz tjedna u tjedan.U medjuvremnu bih nešto i napravio.Ali ne.To bi me deprimiralo.Jednostavno volim kad se nešto čeprka i radi.
Ja sam izabrao drukčiji pristup.Ja sam odlučio zamoliti Zapovjednika da me vrati u vojarnu.Vratio me nakon samo tjedan dana boravka na objektu.I eto me.Imam radno vrijeme od 6.30 do 15.00.Tome treba nadodati i često popodnevno odradjivanje raznih dopunskih uredskih poslova.Dakle,umjesto da uživam u lijepom ladanjskom okruženju i laganom tempu odradjivanja malih zadataka,uživam dinamičnost ureda,stresne situacije,ćesto komuniciranje,radni umor i sve ostalo što dolazi s tim.I dobro mi je.Pošto radim kod šefa našeg Zapovjednog voda dobivam svaki drugi tjedan odlazak kući na vikend.U vojarni imam kantinu,blizinu grada,televiziju,računala,stare prijatelje i poznanike,radno mjesto na kojem vrijeme brzo prolazi pa se ne opterećujem s brojanjem dana do kraja vojnog roka.Sve su to prednosti koje olakšavaju posljednje vojničke dane.Ah,gledam ovu mladu vojsku koju drilaju,na njima provode stegu u zgradi kraj moje .
Više tu gnjavažu ne bi volio proći.Tu nema puno logike.
Još 54 dana do povratka u civil.Još 35 radnih dana u uredu mog šefa.
reztztzt