KNJIGOM U GLAVU

Dva puta sam se jutros susreo u gradu sa svojom nekadasnjom profesoricom hrvatskog i knjizevnosti. Jedna od profesorica iz gimnazije koju rado pamtim. Pozdravili smo se onako u prolazu.

Sjetio sam se odmah jednog svojeg nestasluka prije par godina koji me i danas jos baca u sram . Bas mi je ta zena oprostila moj nemar. Prije par godina nisam par mjeseci vratio u gradsku knjiznicu tri knjige.
Sto zbog nemara, sto zbog zaborava, a i nije me tih mjeseci bilo bas doma. Bio sam dole u Slavonije. Ma svejedno. Greska je bila moja. Dva puta su mi iz knjiznice slali opomene.

E, a kad je dosla zadnja u kojoj mi se prijetilo pozivom na sud- otisao sam posramljen tamo pa se ispricao ( gutao knedle ). I vratio knjige naravno. Platio sam povecu zakasninu. Dugo vise nisam imao obraza pojaviti se pred tim ljudima poslije toga niti zaci u knjiznicu. Je, jos me i danas toga sram.