UCENJE KAPITALIZMA
Znaju li nasi poduzetnici upravljati svojim poduzecima?Imaju li oni upravljacke sposobnosti?Znaju li prepoznati trendove i utjecaje na vlastito poduzece ,te u skladu s time reagirati kao savjesni gospodarstvenici?Znaju vraga.Da je tako onda ne bi cekali pet do dvanaest da prebace svoje racune iz ZAP-a u banke.Naime,vec je nekoliko mjeseci na snazi zakon kojim su pravne osobe duzne svoje racune prebaciti iz ZAP u neku od komercijalnih banaka.Zadnji rok je 1.travanj.Do danasnjeg dana ,pise danasnji Vecernji List,taj posao je do sada obavilo svega 2% poduzeca i ostalih pravnih osoba.Ostaje im dakle jos dva mjeseca.Sacuvaj boze ako sljedecih dva mjeseca posjecujete ZAP.Ionako je pocetkom godina jace krenule prijave za mirovinske fondove na salterima ZAP-a,pa se ocekuje dosta tehnickih akrobacija da bi se sav taj posao obavio u svim rokovima.A oni gospodarstvenici koji to ne ucine u rokovima,bit ce ,da se blago izrazim ,pocisceni metlom.Puno njih ima frke sa tudjim potrazivanjima,i blokiranim racunima.Biti ce to sljedecih mjeseci ozbiljna selekcija.Samo najbolji i najspretniji prezivljavaju.Oni sa slabom financijskom diciplinom morati ce ozbiljno razmisliti zele li se vise baviti poduzetnistvom.Do sada su takvi majstori mogli otvarati nekoliko racuna u razlicitim banakama pa bi po potrebi balansirali sredstvima.Uvodjenjem novog zakona o platnom prometu takve makinacije vise nece biti moguce,jer ce banka gdje imate neizvrsene obaveze moci zatraziti da vam se blokira racun u nekoj drugoj banci.Istina,nece moci prelijati sredstva...ali ipak.Da se vratim na ona pitanja o nasim poduzetnicima.Gledam ove nase u djurdjevackoj Podravini i mislim si pa tko je tu glup.Istina,kupovna moc je slaba tu se neda puno napraviti.Ali gledam kako vlasnici poduzeca postupaju prema svojim musterijama.Odnos tipa;mi vas ne trebamo?Koga molim?Ne trebate kupca?Pa kupac je Bog.Njemu se sve prilagodjava.Njemu se udovoljava,ako je on zadovoljan s onim sto mu ponudite i pritom ulozite dodatni trud,rezultat ne moze izostati.Istina,ponekad cete si posao naplatiti sa velikim zakasnjenjem.Iako bi bilo logicno da poduzetnik/obrtnik radi ono sto najbolje zna.Npr.frizer radi u frizerskom salonu.Mnogi zaboravljaju vaznu cinjenicu da je vrlo bitno ponuditi kao poduzetnik/obrtnik onu uslugu ili proizvod koji se trazi.Dakle,potraznja odlucuje vas proizvod ili uslugu.Istina,mozda vi bas nemate znanje u tom podrucju,ali vlastitom inicijativom vi se trudite shvatiti i nauciti.Sve se da nauciti.Samo kad se hoce.Ta fleksibilnost omogucuje mnogo inovatniji pristup poslu.Posebna prica je razumijevanje promidjbe i marketinga nasih obrtinka/poduzetnika.Iz osobnog iskustva znam jer sam prosle godine radio za jednu marketinsku firmu honorarni posao,pri cemu sam obilazio vlasnike obrta i poduzeca.Necu uopce spomenuti sramotni postotak onih koji su se odlucili reklamirati u ovogodisnjem izdanju Zutih Stranica,jedinstvenog imenika razvrstanih poduzeca po djelatnostima i imenu.Svi su se odlucili upisati,jer je to zabadava,ali za zakup dodatnog puno istaknutijeg oglas gotovo nitko da nije zainteresiran.To je katastrofalan odnos nasih ljudi prema marketingu.Istina,mali ducani sa ugla ulice koji imaju stabilnu bazu kupaca i lokalnog karaktera nemaju potrebe za znacajnim marketinskim izdacima.Ali divim se onima koji su mi objasnjavali da reklame nitko danas vise ne cita,i da je njima dovoljan Radio Djurdjevac,koji ji nekad bio rekorder po blentavim reklamama od 60 sekundi. Danas je Radio Djurdjevac ipak napredovao u marketinskom smislu.Dobro je da se barem reklamiraju na radiju.Iako je sve relativno,jer svaki za sebe mora istraziti koji nacin reklamiranja njemu donosi najveci odaziv.I poanta je...?Premalo je poduzeca s vizijom i jasnom namjerom .Vlasnici poduzeca ne razumiju siri kontekst i utjecaje na vlastito poslovanje.Neinventivnost i inercija.A kad treba zatraziti nove kredite tu su prvi.Srljaju u nepoznato.Samo da nas za par godina ne pocinju salijetati novinski naslovi tipa :"Poznati gospodarstvenik cije je poduzece nedavno otislo u stecaj izvrsio samoubojstvo."No,bit ce bolje.Ja vjerujem u nase ljude.Mi smo umjetnici prezivljavanja.
Thursday, 31 January 2002
Wednesday, 30 January 2002
AKO NIJE BOMBA ONDA JE SATELIT
Americka svemirska agencija NASA danas je vrlo stidljivo objavila da ce ovaj tjedan na zemlju nekontrolirano pasti nekoliko "komadica" celika,prilikom pad americkog znanstvenog satelita.To znaci da ce nekoliko tona zeljeza mozda pasti na glave zemljinih stanovnika.A mozda i nece,kazu ovi "strucnjaci "iz NASE.Koje li glupe logike.Satelit se zove Extreme Ultraviolet Explorer i on vec neko vrijeme pada.Vecinom ce izgorijeti u atmosferi.A sto je sa ostalim dijelovima?Obicno dok se takve stvari rade kontrolira se pad satelita na nenaseljena podrucja,obicno neke pustare ili oceane.E sada te kontrole nema.I sto sad?Moze pasti na bilo ciju tikvu.Problem je u tome sto sada na satelitu nema posebno spremljenih raketa koje bi usmjeravale pad satelita i njegovih dijelova prema odredjenoj tocki.Izgleda da se mi u Hrvatskoj toga ne moramo bojat,ali regije oko Mexico City-a,Bankoka i Miamia i te kako.Normalno,nitko u mainstream medijima ne dize paniku.Tko bi se suprotstavio sve-mudroj vladi u Washingtonu?Sigurno ne americki novinarski bezkicmenjaci.
Ostaje nam da vidimo do cetvrtka,dali biti breaking news o padu 10 tona na glavu jadnog postar iz predgradja Bankoka ili o padu celicne gromade na tikvu Jeba Busha u Miamiu.Ako vas zanima nesto vise o tome odite na ovaj link
Ako nas ne bombardiraju bombama,Amerikanci koriste svoje rezervno oruzje kojim sakate pola svijeta;NEODGOVORNOST.Najvise se bojim ljudske gluposti
Americka svemirska agencija NASA danas je vrlo stidljivo objavila da ce ovaj tjedan na zemlju nekontrolirano pasti nekoliko "komadica" celika,prilikom pad americkog znanstvenog satelita.To znaci da ce nekoliko tona zeljeza mozda pasti na glave zemljinih stanovnika.A mozda i nece,kazu ovi "strucnjaci "iz NASE.Koje li glupe logike.Satelit se zove Extreme Ultraviolet Explorer i on vec neko vrijeme pada.Vecinom ce izgorijeti u atmosferi.A sto je sa ostalim dijelovima?Obicno dok se takve stvari rade kontrolira se pad satelita na nenaseljena podrucja,obicno neke pustare ili oceane.E sada te kontrole nema.I sto sad?Moze pasti na bilo ciju tikvu.Problem je u tome sto sada na satelitu nema posebno spremljenih raketa koje bi usmjeravale pad satelita i njegovih dijelova prema odredjenoj tocki.Izgleda da se mi u Hrvatskoj toga ne moramo bojat,ali regije oko Mexico City-a,Bankoka i Miamia i te kako.Normalno,nitko u mainstream medijima ne dize paniku.Tko bi se suprotstavio sve-mudroj vladi u Washingtonu?Sigurno ne americki novinarski bezkicmenjaci.
Ostaje nam da vidimo do cetvrtka,dali biti breaking news o padu 10 tona na glavu jadnog postar iz predgradja Bankoka ili o padu celicne gromade na tikvu Jeba Busha u Miamiu.Ako vas zanima nesto vise o tome odite na ovaj link
Ako nas ne bombardiraju bombama,Amerikanci koriste svoje rezervno oruzje kojim sakate pola svijeta;NEODGOVORNOST.Najvise se bojim ljudske gluposti
Sunday, 27 January 2002
SUBOTOM UVEČER IDEŠ U DISKO...ŠA LA LA...(Bogović pjeva)
Naporna je bila ova subota.Još jedna u nizu onih koja se ne zaboravljaju tako lako.Ekipa je došla po mene još dok sam večerao kravlji sir sa špekom.Mirović je ovog puta bio vozač,što je automatski za njega značilo ;nema niti kapi alkohola te večeri.Još dok sam se pentrao u njegov Golf trojku na zadnjem sicu skoro sam nasjeo na dva paketa Bavaria Beera.Opa.Netko je mislio na sve.Kišić je već bio s njim što je značilo da još moramo po Pleška u Čepelovac.Čim smo otvorili vrata njegove kuće pojavio se u gaćama i majici za spavanje.Upravo je kretao spavati.E neš kume!Naravno da mu to nismo dozvolili nego smo ga poslali na brijanje i oblačenje za vanka.Naime,on je cijelo popodne pretakao vino sa svojim čepelovčanima,pa su pola toga pretočili u sebe.I vidiš vraga on je sada gotovo nesposoban za izlazak.Poslije je grintao da se nije dobro obrio i to ga je strasno mučilo jer se brinuo kako će se žvaljiti sa onom svojom iz Tene,ili nekom drugom ako uleti.
Popili smo piće u Citadeli i pojeli pizzu.Horvi je puštao odličnu glazbu.Nisam znao da cura,joj kako se zove..?Ona što je radila u Orionu sada radi u Citadeli.Kišić uživa u razgovoru s njom.To trebate čuti.Ženska je vrlo otvorena i spontana pa se može s njom pričat o svemu.Naravno,Kišića je najviše zanimalo kako je izdržala nekoliko tjedana bez seksa,dok joj je dečko bio u Njemačkoj.Navodno je bila vjerna.Stisnula je zube i čekala.Kišić se uvijek spremno ponudi za takve stvari jer žao mu je da cure imaju takve strašne probleme.Kišić to radi čisto zbog sažaljenja.
Nako Citadele put nas je naveo u Pitomaču,točnije Tenu.Oko pola noći bilo je vrlo malo ljudi.Bio je Tomislav pivo party,ali mi smo ostali vjerni Bavaria biri.Rulala je standarna kolekcija hrvatskih turbo folk narodnjaka.Minee,Mikulići,Severine,Zdravko Ćolić,pa onda malo dance i neki mixovi.Sve u svemu oni koji ne kuže logiku tih šund pjesama uz koje se isto tako može zabaviti kao i uz Bareta ili Jinxe,bolje da ih put ne navede u Tenu.A oni koji se opuste i bace kvragu sve i skuže skrivenu čar hrvatskih šund pjesama,uz jedinstvenu kulisu bezbrojnih komada koji čagaju na podiju,mogu doživjeti ekstra užitak kakav se viđa samo u španjolskim i češkim filmovima.Almodovarovim posebno!.Dok smo mi uživali u Teni jedan član ekipe spavao je u Golfu.Plešku je ipak pretakanje vina bio preveliki zalogaj.Spavao je ko zaklan na zadnjem sjedalu na parkiralištu preko Obrtničkog dama u Pitomači.Da ,u Teni sam se susreo sa Dubravkom koja je bila sa sestrom.Pozdravili smo se i razmijenili nekoliko kurtoaznih rečenica.Opet je imala prometni udes.Sa svojim Fiat puntom opet je zaorala grabe.Pohvalila se da ide na fitness.Žena očito radi na sebi.
Nakratko smo otišli i u drugi klub u Pitomači.Galaxy.Tamo je jako ugodna atmosfera ali ima previše klinčadije.Ubio sam se od plesa na podiju na neke lude techno ritmove.A kakav komad je plesao ispred mene!Uf!Taman kad sam se oznojio ko konj ovi me povukli za rukav da se vratimo u Tenu.Tamo sam se na kraju isto ubio od plesa.Na fajruntu je uvijek dobra glazba.Jinxi,Bare..Kišić i Mirović već su krenuli doma,a ja se nisam dao sa podija,sve dok me Kišić nije doslovno odvukao van iz Tene.I onda la grande finale cjelokupne večeri rikne Mirovićev auto kod autobusnog kolodvora u Đurđevcu.Postali smo pješaci.Lako je bilo njima.Oni su praktički doma a ja?Nisam htio prespavat kod Mirovića.Bio sam u avanturističkoj formi pa sam odlučio krenuti pješke prema Zecolandu.Nije mi prvi ni zadnji put.Bio sam uvjeren da ce mi netko stati kad budem stopirao.Nije .Vjetar je puhao ko lud.Usamljeni jahač probijao se kroz protrnuli mrak djelomično osvjetljen mjesečevim krikom .Povremeno je vadio stupiće pokraj ceste i igrao kolo poput ludog vilenjaka kad bi prošao auto koji nije htio stati.Hvala bogu, pjesnik je stigao kući bez žuljeva.Tena..ostala si sama ženaaa....i san!
Naporna je bila ova subota.Još jedna u nizu onih koja se ne zaboravljaju tako lako.Ekipa je došla po mene još dok sam večerao kravlji sir sa špekom.Mirović je ovog puta bio vozač,što je automatski za njega značilo ;nema niti kapi alkohola te večeri.Još dok sam se pentrao u njegov Golf trojku na zadnjem sicu skoro sam nasjeo na dva paketa Bavaria Beera.Opa.Netko je mislio na sve.Kišić je već bio s njim što je značilo da još moramo po Pleška u Čepelovac.Čim smo otvorili vrata njegove kuće pojavio se u gaćama i majici za spavanje.Upravo je kretao spavati.E neš kume!Naravno da mu to nismo dozvolili nego smo ga poslali na brijanje i oblačenje za vanka.Naime,on je cijelo popodne pretakao vino sa svojim čepelovčanima,pa su pola toga pretočili u sebe.I vidiš vraga on je sada gotovo nesposoban za izlazak.Poslije je grintao da se nije dobro obrio i to ga je strasno mučilo jer se brinuo kako će se žvaljiti sa onom svojom iz Tene,ili nekom drugom ako uleti.
Popili smo piće u Citadeli i pojeli pizzu.Horvi je puštao odličnu glazbu.Nisam znao da cura,joj kako se zove..?Ona što je radila u Orionu sada radi u Citadeli.Kišić uživa u razgovoru s njom.To trebate čuti.Ženska je vrlo otvorena i spontana pa se može s njom pričat o svemu.Naravno,Kišića je najviše zanimalo kako je izdržala nekoliko tjedana bez seksa,dok joj je dečko bio u Njemačkoj.Navodno je bila vjerna.Stisnula je zube i čekala.Kišić se uvijek spremno ponudi za takve stvari jer žao mu je da cure imaju takve strašne probleme.Kišić to radi čisto zbog sažaljenja.
Nako Citadele put nas je naveo u Pitomaču,točnije Tenu.Oko pola noći bilo je vrlo malo ljudi.Bio je Tomislav pivo party,ali mi smo ostali vjerni Bavaria biri.Rulala je standarna kolekcija hrvatskih turbo folk narodnjaka.Minee,Mikulići,Severine,Zdravko Ćolić,pa onda malo dance i neki mixovi.Sve u svemu oni koji ne kuže logiku tih šund pjesama uz koje se isto tako može zabaviti kao i uz Bareta ili Jinxe,bolje da ih put ne navede u Tenu.A oni koji se opuste i bace kvragu sve i skuže skrivenu čar hrvatskih šund pjesama,uz jedinstvenu kulisu bezbrojnih komada koji čagaju na podiju,mogu doživjeti ekstra užitak kakav se viđa samo u španjolskim i češkim filmovima.Almodovarovim posebno!.Dok smo mi uživali u Teni jedan član ekipe spavao je u Golfu.Plešku je ipak pretakanje vina bio preveliki zalogaj.Spavao je ko zaklan na zadnjem sjedalu na parkiralištu preko Obrtničkog dama u Pitomači.Da ,u Teni sam se susreo sa Dubravkom koja je bila sa sestrom.Pozdravili smo se i razmijenili nekoliko kurtoaznih rečenica.Opet je imala prometni udes.Sa svojim Fiat puntom opet je zaorala grabe.Pohvalila se da ide na fitness.Žena očito radi na sebi.
Nakratko smo otišli i u drugi klub u Pitomači.Galaxy.Tamo je jako ugodna atmosfera ali ima previše klinčadije.Ubio sam se od plesa na podiju na neke lude techno ritmove.A kakav komad je plesao ispred mene!Uf!Taman kad sam se oznojio ko konj ovi me povukli za rukav da se vratimo u Tenu.Tamo sam se na kraju isto ubio od plesa.Na fajruntu je uvijek dobra glazba.Jinxi,Bare..Kišić i Mirović već su krenuli doma,a ja se nisam dao sa podija,sve dok me Kišić nije doslovno odvukao van iz Tene.I onda la grande finale cjelokupne večeri rikne Mirovićev auto kod autobusnog kolodvora u Đurđevcu.Postali smo pješaci.Lako je bilo njima.Oni su praktički doma a ja?Nisam htio prespavat kod Mirovića.Bio sam u avanturističkoj formi pa sam odlučio krenuti pješke prema Zecolandu.Nije mi prvi ni zadnji put.Bio sam uvjeren da ce mi netko stati kad budem stopirao.Nije .Vjetar je puhao ko lud.Usamljeni jahač probijao se kroz protrnuli mrak djelomično osvjetljen mjesečevim krikom .Povremeno je vadio stupiće pokraj ceste i igrao kolo poput ludog vilenjaka kad bi prošao auto koji nije htio stati.Hvala bogu, pjesnik je stigao kući bez žuljeva.Tena..ostala si sama ženaaa....i san!
Saturday, 26 January 2002
achtung,achtung !!!!
Želio bih vam skrenuti pozornost na jednu izuzetno talentiranu curu koja svojim glasom i tehničkom izvedbom počinje nadilaziti i samu Vannu.
Vanna primi se ti nazad vježbe. Bez vježbe i rada na svom glasu ne mogu se očekivati perfektni rezultati.
Njezino me je Ivana Kindl. Široj publici je nepoznata. Rodjena požežanka(i nekad studentica Pravnog Fakulteta u Osijeku :-))dosada je strpljivo čekala da za nju dodje vrijeme.
Da je htjela mogla se prodat u narodnjake i danas bi mlatila gadnu lovu na estradi.
Ona je izabrala polagani ali kvalitetan put.
Tako je u medjuvremenu snimala reklame te nastupala s bendovima Zvučni Zid i Funkey Town.
Svakog utorka nastupa u zagrebačkom klubu Sax.
Pa ako ste blizu,navratite. Ima dobru i kreativnu ekipu iza sebe, koja odlično razumije razne moderne marketinške fore pa će to sigurno pomoći u promotivnom dijelu. No njezina kvaliteta prodaje i sama.
Ima sposobnost vrhunske interpretacije bilo kojeg glazbenog žanra.
R'n'B je glazbeni žanr koji ju,čini se,najviše inspirira.
Ostaje nam za nadati se da ce Ivana,
zaštitni znak Simpinih reklama ,ustrajati i boriti se s vjetrenjačama još neko vrijeme a onda obrati vrhnje,i postati nezaobilazna ikona na hrvatskoj estradi. Od "Prvog Pljeska"do pune dvorane Doma Športova.
Sretno Ivana !
Želio bih vam skrenuti pozornost na jednu izuzetno talentiranu curu koja svojim glasom i tehničkom izvedbom počinje nadilaziti i samu Vannu.
Vanna primi se ti nazad vježbe. Bez vježbe i rada na svom glasu ne mogu se očekivati perfektni rezultati.
Njezino me je Ivana Kindl. Široj publici je nepoznata. Rodjena požežanka(i nekad studentica Pravnog Fakulteta u Osijeku :-))dosada je strpljivo čekala da za nju dodje vrijeme.
Da je htjela mogla se prodat u narodnjake i danas bi mlatila gadnu lovu na estradi.
Ona je izabrala polagani ali kvalitetan put.
Tako je u medjuvremenu snimala reklame te nastupala s bendovima Zvučni Zid i Funkey Town.
Svakog utorka nastupa u zagrebačkom klubu Sax.
Pa ako ste blizu,navratite. Ima dobru i kreativnu ekipu iza sebe, koja odlično razumije razne moderne marketinške fore pa će to sigurno pomoći u promotivnom dijelu. No njezina kvaliteta prodaje i sama.
Ima sposobnost vrhunske interpretacije bilo kojeg glazbenog žanra.
R'n'B je glazbeni žanr koji ju,čini se,najviše inspirira.
Ostaje nam za nadati se da ce Ivana,
zaštitni znak Simpinih reklama ,ustrajati i boriti se s vjetrenjačama još neko vrijeme a onda obrati vrhnje,i postati nezaobilazna ikona na hrvatskoj estradi. Od "Prvog Pljeska"do pune dvorane Doma Športova.
Sretno Ivana !
#1
Dolazi čovjek kod lječnika i kaže: "Doktore imam strašan problem. Ja sam eto odrastao čovjek a opet se svaku večer upiškim u snu. "
Doktor: "Pa recite mi kako se to dogadja?"
Čovjek:"Evo kako.Ja legnem spavati i taman kad počinjem sanjati u snu se pojavi patuljak i pita me: "Jesmo li piškili?"
Čovjek: "Ja mu kažem nismo". Patuljak: "Pa što čekamo?".
Čovjek: "I ja vam se tu doktore uvijek upiškim."
Doktor: "Evo što ćemo napraviti.Kada vam se ponovo u snu javi patuljak i kada vas pita jesmo li piškili-vi mu kažete: JESMO i sve će biti u redu."
Čovjek:"U redu doktore poslušat ću vas".
Čovjek ode kući.
Drugi dan doktor ugleda čovjeka šetajući ulicom i pridje mu pitajući ga:"Pa kako je uspjela terapija?"
Čovjek :"Jooj doktore bolje ne pitajte". Doktor: "Pa u čemu je problem". Čovjek:"Pa poslušao sam ja vas.
Legnem spavati i pojavi se patuljak i pita me :" Jesmo li piškili?".Ja mu kažem JESMO. Patuljak :"A jesmo li KAKILI?" Čovjek :"NISMOOO..
" Patuljak :"PA ŠTO ČEKAMOOOO..."
Dolazi čovjek kod lječnika i kaže: "Doktore imam strašan problem. Ja sam eto odrastao čovjek a opet se svaku večer upiškim u snu. "
Doktor: "Pa recite mi kako se to dogadja?"
Čovjek:"Evo kako.Ja legnem spavati i taman kad počinjem sanjati u snu se pojavi patuljak i pita me: "Jesmo li piškili?"
Čovjek: "Ja mu kažem nismo". Patuljak: "Pa što čekamo?".
Čovjek: "I ja vam se tu doktore uvijek upiškim."
Doktor: "Evo što ćemo napraviti.Kada vam se ponovo u snu javi patuljak i kada vas pita jesmo li piškili-vi mu kažete: JESMO i sve će biti u redu."
Čovjek:"U redu doktore poslušat ću vas".
Čovjek ode kući.
Drugi dan doktor ugleda čovjeka šetajući ulicom i pridje mu pitajući ga:"Pa kako je uspjela terapija?"
Čovjek :"Jooj doktore bolje ne pitajte". Doktor: "Pa u čemu je problem". Čovjek:"Pa poslušao sam ja vas.
Legnem spavati i pojavi se patuljak i pita me :" Jesmo li piškili?".Ja mu kažem JESMO. Patuljak :"A jesmo li KAKILI?" Čovjek :"NISMOOO..
" Patuljak :"PA ŠTO ČEKAMOOOO..."
Thursday, 24 January 2002
Umoran sam. Prosle noci nisam puno spavao. Najbolje bi bilo da sada odmah krenem pod tus pa na spavanac. Nesto mi ne da mira.
Nisam stigao skinuti neke stvari sa neta koje sam si za danas zadao. Cak nisam ni vijesti poslusao. Ne znam sta se zbiva. Znam samo da se na Bliskom istoku stvari kompliciraju. Arafata su izraelci i ameri otpisali kao pregovarackog partnera,stjerali ga u misju rupu. On vjerovatno sada pokusava potraziti oslonac u rusima ali ta mu taktika nece previse uspijeti.
Bahati izraelci i dalje ruse palestinska naselja, palestinci njima vrate kojim samoubilackim napadom i spirala se krece. Neki dan citam u ruskim novinama da je napad na Irak sasvim izgledna i realna mogucnost.
Navodno krajem veljace.Spominjali su i Somaliju. Rat ide dalje. Bitno je da se ratuje, da netko moze namlatiti gadne pare.
T opovi se traze. Pusti ti prijatelju zito i kruh.Od rata se zivi. Perverzna je to logika perverznih ljudi. Ni oni ne vide da ce i njima jednom doci kraj.
Tipican sindrom visoke umisljenosti i nedodirljivost . Ah ,zasto ja uvijek o tako teskim temama? Valjda zbog teskih vremena. Tko ce znati!
Nisam stigao skinuti neke stvari sa neta koje sam si za danas zadao. Cak nisam ni vijesti poslusao. Ne znam sta se zbiva. Znam samo da se na Bliskom istoku stvari kompliciraju. Arafata su izraelci i ameri otpisali kao pregovarackog partnera,stjerali ga u misju rupu. On vjerovatno sada pokusava potraziti oslonac u rusima ali ta mu taktika nece previse uspijeti.
Bahati izraelci i dalje ruse palestinska naselja, palestinci njima vrate kojim samoubilackim napadom i spirala se krece. Neki dan citam u ruskim novinama da je napad na Irak sasvim izgledna i realna mogucnost.
Navodno krajem veljace.Spominjali su i Somaliju. Rat ide dalje. Bitno je da se ratuje, da netko moze namlatiti gadne pare.
T opovi se traze. Pusti ti prijatelju zito i kruh.Od rata se zivi. Perverzna je to logika perverznih ljudi. Ni oni ne vide da ce i njima jednom doci kraj.
Tipican sindrom visoke umisljenosti i nedodirljivost . Ah ,zasto ja uvijek o tako teskim temama? Valjda zbog teskih vremena. Tko ce znati!
Wednesday, 23 January 2002
Engleski valjda razumijete? Malo zanimljivosti.The author is a former member of the Society of Licenced Aeronautical Engineers & Technologist, London
In the mid-seventies America faced a new and escalating crisis, with US commercial jets being hijacked for geopolitical
purposes. Determined to gain the upper hand in this new form of aerial warfare, two American multinationals collaborated
with the Defense Advanced Projects Agency (DARPA) on a project designed to facilitate the remote recovery of hijacked
American aircraft. Brilliant both in concept and operation, “Home Run” [not its real code name] allowed specialist ground
controllers to listen in to cockpit conversations on the target aircraft, then take absolute control of its computerized flight
control system by remote means.
From that point onwards, regardless of the wishes of the hijackers or flight deck crew, the hijacked aircraft could be
recovered and landed automatically at an airport of choice, with no more difficulty than flying a radio-controlled model plane.
The engineers had no idea that almost thirty years after its initial design, Home Run’s top secret computer codes would be
broken, and the system used to facilitate direct ground control of the four aircraft used in the high-profile attacks on New
York and Washington on 11th September 2001.
Before moving on to the New York and Washington attacks, we first need to look at the ways in which an aircraft is
normally controlled by its pilot, because without this basic knowledge, Home Run would make no sense. In order to control
an aircraft in three-dimensional space, the pilot uses the control yoke (joystick) in front of him, rudder pedals under his feet,
and a bank of engine throttles located at his side. Without engine thrust the aircraft would not fly at all, so the throttles are
largely self explanatory: For more speed or altitude increase throttle, for less speed or altitude decrease throttle.
In order to raise or lower the nose of the aircraft, the pilot pulls or pushes on the control yoke, which in turn raises or lowers
the elevators on the horizontal tailplane. To bank the aircraft left or right, the pilot moves the control yoke to the left or right,
which in turn operates the ailerons on the outer wings. Lastly, to turn left or right at low speed or “balance” turns at high
speed, the pilot presses the left or right rudder pedals as required, which in turn move the rudder on the vertical stabilizer.
Back in the early days of flight, the control yoke and rudder pedals were connected to the various flight control surfaces by
thin cables, meaning the pilot had direct physical control over every movement the aircraft made.
In the mid-seventies America faced a new and escalating crisis, with US commercial jets being hijacked for geopolitical
purposes. Determined to gain the upper hand in this new form of aerial warfare, two American multinationals collaborated
with the Defense Advanced Projects Agency (DARPA) on a project designed to facilitate the remote recovery of hijacked
American aircraft. Brilliant both in concept and operation, “Home Run” [not its real code name] allowed specialist ground
controllers to listen in to cockpit conversations on the target aircraft, then take absolute control of its computerized flight
control system by remote means.
From that point onwards, regardless of the wishes of the hijackers or flight deck crew, the hijacked aircraft could be
recovered and landed automatically at an airport of choice, with no more difficulty than flying a radio-controlled model plane.
The engineers had no idea that almost thirty years after its initial design, Home Run’s top secret computer codes would be
broken, and the system used to facilitate direct ground control of the four aircraft used in the high-profile attacks on New
York and Washington on 11th September 2001.
Before moving on to the New York and Washington attacks, we first need to look at the ways in which an aircraft is
normally controlled by its pilot, because without this basic knowledge, Home Run would make no sense. In order to control
an aircraft in three-dimensional space, the pilot uses the control yoke (joystick) in front of him, rudder pedals under his feet,
and a bank of engine throttles located at his side. Without engine thrust the aircraft would not fly at all, so the throttles are
largely self explanatory: For more speed or altitude increase throttle, for less speed or altitude decrease throttle.
In order to raise or lower the nose of the aircraft, the pilot pulls or pushes on the control yoke, which in turn raises or lowers
the elevators on the horizontal tailplane. To bank the aircraft left or right, the pilot moves the control yoke to the left or right,
which in turn operates the ailerons on the outer wings. Lastly, to turn left or right at low speed or “balance” turns at high
speed, the pilot presses the left or right rudder pedals as required, which in turn move the rudder on the vertical stabilizer.
Back in the early days of flight, the control yoke and rudder pedals were connected to the various flight control surfaces by
thin cables, meaning the pilot had direct physical control over every movement the aircraft made.
Monday, 21 January 2002
Danas jos nisam popio kavu. Poslije cu otici do svog omiljenog lokala da uz novine obavim svoj najdrazi dnevni ritual.
Naravno, pritom cu se zablejati u novine. Moram znati sta se desava u svijetu jer sam stalno gladan informacija- to mi je gotovo opsesija. Sve vijesti ja moram poslusati, sve novine prolistati. Postala mi je manija. Kisic mi je danas poslao mail i pohvalio stranice. I on se uskoro sprema napraviti jedne sa svojim inventarom. U usima mi bruji Parni Valjak, slusam walkman. U sobi je dosta vruce. Zrak je suh, ali to rjesavam na efikasan nacin. Stavljam posudu sa vodom na izvor topline, tako da odrzavam vlaznost zraka u sobi.Oho,evo i Dine Dvornika u mojim usima . Malo je izgubljen u zadnje vrijeme ali cujem da se vraca iz mrtvih. Mislim stvarno , taj covijek je jebacki zabrijao sa svojim zivotom. Ima srece da je jos tu medju nama . Jos ga nije pojela crna zemlja. Ha kaj bi mu ja,covjek ima 18 godina i sam je odgovoran za svoje poteze. Nek ga voda nosi.
Naravno, pritom cu se zablejati u novine. Moram znati sta se desava u svijetu jer sam stalno gladan informacija- to mi je gotovo opsesija. Sve vijesti ja moram poslusati, sve novine prolistati. Postala mi je manija. Kisic mi je danas poslao mail i pohvalio stranice. I on se uskoro sprema napraviti jedne sa svojim inventarom. U usima mi bruji Parni Valjak, slusam walkman. U sobi je dosta vruce. Zrak je suh, ali to rjesavam na efikasan nacin. Stavljam posudu sa vodom na izvor topline, tako da odrzavam vlaznost zraka u sobi.Oho,evo i Dine Dvornika u mojim usima . Malo je izgubljen u zadnje vrijeme ali cujem da se vraca iz mrtvih. Mislim stvarno , taj covijek je jebacki zabrijao sa svojim zivotom. Ima srece da je jos tu medju nama . Jos ga nije pojela crna zemlja. Ha kaj bi mu ja,covjek ima 18 godina i sam je odgovoran za svoje poteze. Nek ga voda nosi.
Saturday, 19 January 2002
Prvi post sa Bloggerom
Paaaa, ovo je testni tekst.
Proba - proba !
Mironitzky, jel ti vidiš Ovo ?
Kišiću, jel ti vidiš Ovo ?
Ha ?
Jednostavan je Blogger.
Kao e-mail.
Eureka !
Nije da je puno, ali
jebiga.
Za koga je dobro je.
Pozdrav od Zeca.
Ovo je prvi post na ovom Weblogu. Povijest.
Subscribe to:
Posts (Atom)