Wednesday, 29 January 2003

ZAPISI IZ SELENDRE...


Bas je lijepa ova vecer. Prije nekoliko sati padala je kisa. Jaka kisa. Radje bi da je snijeg. Izgleda da ce mi se da zelja ispuniti za koji dan jer ce kazu krajem tjedna zahladiti i zabijeliti na okolnim brijegovima. A onda bi mi bilo vrijeme...da konacno uzmem skije i torbu sa termosicom caja i rezervnom podkosuljom i krenem na moje omiljene brijegove . Problem je sto se nisam dobro pripremio za skijanje ove zime. Nisam nabavio nove pancerice ( skijaske cipele za neupucene). A bit ce problema i sa stapovima. Nemam stapova. Tu ce uletjeti neko posudjivanje.
Gledam ove godine i nevjerujem ocima. Izgleda da je skijanje u Hrvatskoj postala prava pomodnost. Hrvati hrle u okolne zemlje i skijalista te tamo trose grdne pare. Mnogi od njih su snobovi i nikada nisu stali na skije ali eto sada kad imaju malo viska love pa odlucili oni nauciti. I pokazati , naravno , svojim susjedima da su bili na skijanju.
Ja nejdem na pomodna skijalista niti uredjene staze. Ja sam off road skijas. Divljina. Neuredjene staze. Sam ili sa drustvom pravi se staza za spust. Pravi spust. Ne onaj na kojem se covjek spusta pola sata. Mislim na kratke, ostre i strme staze. Takvih ima u mojoj okolici. To je pravi uzitak.
Spomenuti cu samo, iako ta imena nista nikome nece znaciti, Kurtin jarek , Lipice, Generalski breg Opcinsko, Radicev breg, Majorine. Legendarne staze u mom mjestu. Samo da znaju ovi iz okolnih mjesta za te dragulje avanturizma nahrupili bi u velikom broju.

ZAPISI IZ SELENDRE...


I veceras sam ispio svoju kavu s mlijekom u mom omiljenom bircu, iako sam vec sto puta rekao da cu prestati ispijati kave u vecernjim satima. U smjeni je radila Boza II. Boza je odlicno osoblje i cura kao uostalom i Goga te Boza I.
Naravno , da sam i ovo predvecer iscijedio Vecernji list do zadnjeg retka. Nepopravljiv sam po tom pitanju. Nasmijali su me danas retki posveceni kriminalu i tuzne stvari u rubrici crna kronika. Nasmijali kazem. Cudno. To nisu stvari za urnebesni smijeh.
No, ekipa tj. urednistvo crne kronike doticnog lista ima vrlo mastovite kreatore tih vijesti. Kako se ne bi covjek nasmijao kad oni to tako napisu kao da je rijec o scenariju za neku kazalisnu predstavu ili je pak rijec o tome da su hrvatski kriminalci nespretni i smijesni.
Evo primjera. Citam tako danas o nekom zanimljivom pljackasu u Puli koji je iz jedne kuce otudjio glazbenu liniju i jos neke sitnice, ali to mu valjda nije bilo ubudljivo pa je iz kuce uzeo i makete brodova i jedrenjaka te ih spalio u dvoristu. Smetali mu valjda.
U Sibeniku je neki mladic od 23 godine vec oko 11 sati prije podne popio znacajne kolicine alkoholnih pica te se tada osjetio vjerojatno jakim da je poceo zubima trgati i gristi case po birtiji. Zbog staklo-jedaca pozvana je lokalna policija da ga ukrote. Kad je na vratima vidio nadolazece policajce uzeo je casu i flasu sa sanka i zakucao si ih u glavu.
Naravno, glavu si je propisno razbio.
I nasi plavci ukrotise tada njega sa lisicinama. Ali samo trenutno. Vrag je mudar. Nisu primjetili da je covjek bio invalid koji je nosio na jednoj nozi plasticnu protezu jer je nogu izgubio u minskom polju. I pod lisicinama uspio je otrgnuti svoju protezu i maznuti jednog policajca po glavi.
Poslije su obadva zavrsila na sivanju glave, a staklo-jedac i na prisilnom otreznjenju u policijskoj stanici.
U Osijeku se dogodio zanimljiv slucaj razbojstva. Neki tip prisao je sa nekim alatom u ruci maloljenicama i njihovom prijatelju. Od jedne cure je pokusao istrgnuti torbicu iz ruke ali mu to nije poslo za rukom pa je poceo histericno vikati i traziti curu da mu hitno da sav novac koji ima.
Umijesao se decko ali je lopov njega zveknuo po glavi. Nakon sto je ponovno trazio novac od te cure oglasila se njezina prijateljica i dala 10 kuna ( !!!) napadacu. Napadac uzeo novce i mrtav hladan odsetao. Zakljucak i poanta: takve prijateljice s nesto sitnog u dzepu vrijedi imati.

PRIVAT...


Pitam se samo sto nam je to trebalo. Prosli vikend odrzana su skijaska natjecanja na mariborskom Pohorju. Naravno, skijala je nasa Janica. Tisuce gradjana Hrvaske slilo se te subote na slovensku cuvenu " Zlatnu lisicu ".
Svi su oni dosli s namjerom bodriti nasu Janicu. No dobro. Dosli su i tzv. nogometni navijaci kojima je sada mrtva sezona pa eto decki nemaju gdje ispucati svoju energiju pa u zimskim vremenima dobro je navijanje i na skijanju.
No, neke grupice nasih vatrenih navijaca ponasali su se ko stoka. Pravili su sranja. Decki su se malo opustili. Jel, to su ona grupica navijaca koje se cesto u novinama etiketira kao huligani.
Pa dobro kaj su to oni napravili ? Bacali su grude snijega na druge skijasice, strane trenere, na domace Slovence.
Steta sto su se tako izblamirali i osramotili nase skijanje. Mislim da je sada ozbiljno ugrozen onaj projekt dovodjenja natjecanja svjetskog kupa na zagrebacko Sljeme.
Mozemo prekriziti takve ambicije. Jos uvijek smo sami sebi najveci neprijatelji.
Sjecam se kad sam prije nekoliko godina provodio neke svoje trenutke na tada "svetoj " juznoj tribini maksimirskog stadiona. Mahalo se zastavama, pjevalo se, baloni su se dijelili, skakalo se , tu i tamo bilo je nekih incidenata na nekim utakmicama ali nije se sramotilo onog za koga navijas.
Danas neki neznaju korektno drukati za nesto sto vole pa onda svi ostali ispadnu ista stoka . A to nije u redu. Nije u redu. Nije.

Wednesday, 22 January 2003

ISTRAZUJEM...


Pa eto, davno je to bilo kad sam pisao na zec-spy blogu o jednoj tragicnoj istini vezanoj uz famozni i cuveni 11.rujan i vezani dogadjaji uz rusenje WTC-a u New Yorku. Otada je proslo dosta vode ispod mosta, generalno gledano istraga o samom rusenju blizanaca nikada nije do kraja provedena, jos nezavisna istraga nije provedena do kraja ( cak su jedno vrijeme i zaposlili Henrya Kissingera za pedsjednika kongresnog odbora koji treba ispitati potankosti tog napada, ali je on kasnije smijenjen zbog pritisaka javnosti a i neceg drugog ).
Mnogo je ljudi tada vodilo razne istrage i jos u toj jednadzbi i mozaiku fali kljucnih kamencica ali obrisi o nevjerojatnom zlocinu sada su vidljivi u cijelom svijetu i pomalo se potvrdjuju.

Katastrofalno mi je za pomisliti da postoji ljudski um na ovom svijetu koji je spreman bez puno treptaja zrtvovati 3000 ljude za ostvarenje svojih bolesnih ciljeva.
Rat protiv terorizma ? Ma budimo realni. . .
Znam da su me ameri jednom prilikom cenzurirali ali ipak je je internet jos uvijek slobodna zona za razmjenu misljenja i ponajvise za kolaboracijsko istrazivacko novinarstvo.

NEK' SE ZNA...


Najbolja pjesma sijecnja prema izboru hrvatskog i engleskog magazina za poeziju; konture.com, je " Brojalica" Irine Ban iz Zagreba.

BROJALICA



Sjedi mi se na osam lončanica

I ljulja na prstenu za ključeve

Spava mi se u ladici ljekarne

I pleše na cjepanici – fućkat ću na navoju kutije šećera.



Kliže mi se u šestom krugu čarobne gore između kupinjaka i kupusišta

Košnice i klaonice

kovačnice i kosturnice

iznad Kavkaza, ispod Kine, u Keniji.

U kavezu.

Zadovoljit ću se teglom miješane,

dvolitarkom kruškovca,

terakotnom amforom. Prezreti pravilo trajanja,

gugutati kao dojenče,

klečati kao preljubnica. U blasfemijskoj gravuri zapet će slomljeno pero.



PRIVAT...


Neznam jel netko citao knjigu "Vodic kroz galaksiju za autostopere", ali ta knjige ima svoj smisao i vrlo je zabavna. Zapravo meni je sad jasno da nisam jedini koji se blesavo smijao na sve ona glumpave znanstveno-fantasticne price i filmove. Taj zanr nikada nisam volio osim iznimaka. Cinjenica jest da je 90 posto takve literature i filmova smece, a samo 10 posto je vrijedno paznje.
Ova knjiga na vrlo parodican nacin ismijava sve one bedastoce koje se mogu naci u znanstveno -fantasticnom zanru.
I onda h2g2 lamentira o tome nesto na svoj nacin. Neki alter ego ili sto ? I to na Zec na BBC-u ! Bas blentavo !

Saturday, 18 January 2003

Nesto jednostavno nemogu shvatiti. U cemu je fora oko ove ludnice u cijelom svijetu sa filmom " Gospodar prstenova" pod komercijalnim nazivom "Dvije kule". Zasto ljudi tako fanaticno vole tu knjigu i film. U cemu je catch ? Ja nisam mogao smisliti niti Harry Pottera i sada nemogu Gospodara P. Cudno.

Vec sam si nekoliko puta stavio ruku na celu i provjerio temperaturu na celu ? Da vidim jel sve u redu sa mnom : Ne mogu probaviti te velike bajkovne spektakle sa tamo nekakvim cudnim covjeculjcima, njihovim nazivima, te nazivima zemlje u kojoj se radnja odvija. Medjuzemlje ? Ma, mislim...

Kada gledam inserte iz tih filmova uhvati me neopisiva dosada i praznina te pitanja tipa: pa zar cu ja to gledati. Nema izazova da ja to pogledam. Pa zasto, zasto, mene taj svijet , za koji svi tvrde da je fascinantan, ne zanima ? Puno pitanja , malo odgovora.
Cak sam proveo mini-psihoanalizu na svojoj kozi da utvrdim ima li duboko skriven neki dogadjaj iz mojeg djetinjstva koji odredjuje takvo moje "pop-kulturno devijantno" ponasanje. I zakljucih da sam se kao klinac dovoljno igrao igara i uzivao u svijetu bajki. Dovoljno sam se tada izivio u djecjim igrama , tako da mi se na horizontu pocinje pojavljivati zakljucak da sam se previse naigrao kao klinac pa sada "dijete-koje-u-svima-nama-cuci" ne treba dodatne porcije homo ludensa. To je jedino sto sam mogao zakljuciti. Vjerojatno se varam. A sto cu ! Pa odoh ja u "medjuzemlje". Idem coriti. Spavati. Spavati, spa-va -ti...hrghh-puu...hrghhh-puuu hrgh..
Oho sta je sada ovo. S desne strane nestala mi arhiva. Pamti mi arhivu samo za ovu godinu. Nevjerojatno. Nesto sa kodom ne valja. To nije dobro. Gdje do vraga sada nestala kompletna arhiva od veljace 2002 ?


Sta se dogodilo ? Nemam pojma. Sve ono pisanje od prosle godine otislo je u vjetar !
Znaci krecemo ispocetka.

PRIVAT...


Umoran sam ko pas. Sindrom burn out. Ne bih se smio tako trositi. Moram malo stati na loptu.

Danas sam odlucio naspavati svoje tijelo. Sutra cu konacno otici do Tene i malo uravnoteziti stvari u svojem zivotu.
Mnogo mi se misli sada mota po glavi. Prokleti konstantni brainstoriming.

Soicu, znam da si me pitao za slike iz Samobora. Nazalost, neznam da li iz nemara, lijenosti, zaborava doticni film jos nisam razvio. Je , znam da je smijesno. Jucer sam popio cugu sa bivsim kolegom catom iz uredskih dana kod Kizle i Nikoline nalakten na sanku u mom-omiljenom-bircu. Zoran je prolazio ovim bespucima pa smo se nasli i malo prisjetili tih samoborskih dana.
I Lozar me pitao za slike . Pita me zasto nista ne pisem o onih zadnjih tjedan dana mrcvarenja. Neznam . Tada sam izgubio previse zivaca ( problemi sa Glumcem i Nikolinom te Ledicem) da bih se sada retrospektivno vracao na te dane u obliku pisane rijeci.